Ovogodišnji, četvrti po redu Viva la Pola! festival, preselio se iz kluba Uljanik na mnogo veći prostor bivšeg vojnog objekta na Monumentima kraj Pule. Veći prostor omogućio je istodobna događanja na dva mjesta, main i second stageu. Osim toga, postojao je i reggae floor na kojem su se oba dana trajanja festivala izmjenjivali Skatanico Sound, Trip To Zion, King Shango Soundsystem,. Festival je ove godine, osim još veće glazbene raznolikosti od uobičajenog, uključio i druge umjetnosti, pa su tako posjetitelji mogli razgledati izložbu fotografija “Rock momenti” autora Stanislava Milojkovića, Anamarije Vartabedijane i Aleksandara Zeca. Majice, bedževi, zakrpe, ali i cd-i i ploče po povoljnim su se cijenama umjesto na uobičajenim štandovima ove godine mogli kupiti u prostoru nazvanom “Shopping centar”. Uz standardnu ponudu štandova s alkoholnim i onim drugim pićima (koji su se ove godine dobivali preko unaprijed kupljenih bonova), bio je tu i štand s absintom, za sve ljubitelje legendarnog nadahnuća mnogim umjetnicima, a i one koji su samo radoznali. Zelenu vilu nisam vidjela, ali absint pripravljen s rastopljenim, prethodno zapaljenim šećerom, bio je zanimljiv i žestok “predah” između dvije pive.
Besplatno kampiranje bilo je organizirano van ograđenog prostora open aira, uz samu obalu.
Ove je godine zanimljivo bilo što su, za razliku od dosadašnje prakse, bendovi različitih žanrova bilo više odijeljeni – tako je prvi dan bio više u dark štihu, dok je drugi dan bio u znaku punka.
Prve su večeri na main stageu nastupali svi gothic/dark izvođači, te poneki punk bend. Među prvima je nastupio Richard Christ, domaćoj publici otprije poznat kao pjevač talijanskog benda Posthuman, cover bend Marilyna Mansona, koji je prošle godine nastupio u Zagrebu i Puli. Nakon njega je nastupila svima dobro poznat gothic rock bend, zagrebačka Phantasmagoria, a niz su nastavili vrlo zanimljivi Slovenci neobičnog imena Makeup2. Sviraju divlji rock koji zvukom, ali posebno izgledom vuče na Marilyna Mansona i novije industrial/shock rock bendove tipa Deathstars. Od ukupno sedam članova, četiri su vrrrlo oskudno odjevene djevojke koje se izgledom i stavom čine poput modela kakvog fetiš gothic sajta. Jest da su ljubiteljima takve glazbe itekako uhu ugodni, rekla bih da pojačani interes publike koji su izazvali, ipak duguju izgledu pjevačice koja, budimo iskreni, itekako zna što je dobra komunikacija s publikom. A ni privlačenje pažnje seksi pozama joj nije strano, što se pokazalo kao sasvim dobra formula jer su se ljudi počeli pomalo skupljati pred stageom, iako je još bio dan. No, većina posjetitelja u to je vrijeme još bila vani i pila uz obalu. Više se ljudi našlo pred binom tek kad je počeo padati mrak, za vrijeme nastupa domaćih punk rockera, dobre stare ekipe zvane Overflow. Pošteno su odradili svoj polusatni set i publici pružili priliku za prvo festivalsko poganje uz svoje stare i nove hitove, od “Pussyeater” nadalje, te “Doraaa” za kraj. Nakon punkerskog upada, uslijedili su Talijani Theatres des Vampires, jedni od najatraktivnijih gothic metal bendova u ovom dijelu Europe. I opet se publika skupila u prvim redovima – neki zbog glazbe, a neki da bi iz što veće blizine promotrili ono malo lateksa što je pjevačica Sonya Scarlet stavila na sebe tu večer. A cura bome zna svoj posao. Samouvjerena na bini, davala je publici upravo ono što je tražila – dozu melodične nabrijane muzike prožete sveprisutnom horror atmosferom, sve skupa upakirano u teatralni nastup, u skladu s imenom benda. Pred kraj su odsvirali većini omiljenu ” Dans macabre des vampires”, nakon čega je uslijedilo uobičajeno ispijanje umjetne krvi iz kaleža. Time je njihov nastup završio i počeo se pripremati teren za headlinere prve večeri, trenutno najjače ime ionako jake i poznate finske scene, The 69 Eyes. Počela su naguravanja u prvim redovima, borbe za što bolje mjesto u publici i mogućnost da se iz što veće blizine vidi dugoočekivani nastup finskih rockera. Bilo je u publici i skeptika, koji su tek iz radoznalosti došli vidjeti show, vjerojatno očekujući tek nešto žešću verziju na ovim područjima poznatijih im sunarodnjaka iz HIM-a. Mislim da taj dio publike nije dobio ono što je očekivao, već punokrvni nabrijani rock koncert pun energije i emocija s obje strane metalne ograde. Jedini problem je bio što je njihov koncert kasnio iz tehničkih razloga, no jednom kad je počeo, nikom više nije padalo na pamet dase buni. Nastup je počeo uvodnom “Framed In Blood” s albuma “Blessed Be”. Uslijedile su neke novije pjesme, što s pretposljednjeg “Devils-a”, što s aktualnog albuma “Angels”. Dečki iz benda su bili vidljivo dobre volje i spremni na komunikaciju s publikom – nitko od njih nema mira na stageu, uključujući i bubnjara, koji se za razliku od bubnjara raznih drugih bendova, itekako zna istaknuti za vrijeme nastupa. Oba gitarista, Timo i Bazie, su se kretali po bini, obraćali se publici, te u više navrata bacali trzalice, a bome ni basist Archzie nije zaostajao za njima. Pjevač Jyrki je dao ono najbolje od sebe na ovom nastupu – bilo ga je posvuda po pozornici, blizu fanova koji su pjevali s njim potičući ih da pokažu’rogove’ na “Devils”, više se puta obraćao publici, rekao je kako im je jako drago što su u Hrvatskoj. On i njegovi prijatelji iz benda doista su jedno s publikom. Sredinu koncerta su označile dobro poznate stvari poput “Gothic Girl”, “The Chair”, “Devils”, “Perfect Skin” na koje publika podivljala. Osobito je bila emotivna najava za njihov najveći hitikad, predivnu pjesmu “Brandon Lee” – Jyrki ju je posvetio nedavno tragično preminulom Brani iz perspektivnog domaćeg gothic benda Embrio. Publika je potpuno podivljala na prve taktove te pjesme, a u tom se stilu i nastavilo do zadnje sekunde koncerta. Jedna od najboljih najava pjesama je bilo Jyrkijevo pitanje publici: “You wanna rock?!!”. odgovor publike možete pretpostaviti. Jyrki nije propustio uz stvar “Lost Boys” najaviti i koncert GBH-a koji se održavao drugog dana festivala. Time je njihov nastup završio, uz puno emocija u publici, a bome i od strane benda, koji se oprostio od svojih hrvatskih fanova uz gromoglasan pljesak i bacanje palica, trzalica, i da, ručnika.
Predah između dva nabrijana koncerta bila je poslastica za probranu publiku, Disciplin A Kitschme. Njihova je publika bila prorijeđena, ali vjerna. Svirali su kojih sat vremena, u svom stilu – smireno, ali profesionalno. Dio se publike u međuvremenu preselio na second stage – kojem bez obzira na jaka imena na main stageu oba dana nije usfalilo publike. Te su večeri svirali uglavnom punk bendovi, između ostalog Abergaz, Dolibasija, Hosus Attor, No More Idols, Alergija, Barrakuda,. Jedino je reggae floor bio nezasluženo slabo posjećen – a moglo se tu čuti svakakvog reggae-a i dub-a, uglavnom u modernijim verzijama, uz to se moglo kupiti naljepnice i bedževe na bendove, no osim te ponude, koje je bilo i u središnjem festivalskom dućanu, tu su se mogle kupiti i rizle, a bome i kondomi.
Pretposljednji su te večeri svirali odlični srpski punk rockeri Six Pack, vrlo dobro poznati lokalnoj publici. Njihov je dio krenuo s par hitova – prva je bila “Fabrička greška” Atmosfera je odmah bila na razini, i tako je ostalo gotovo cijelo vrijeme njihovog, očito prekratkog, seta. Nastavilo se vrlo emotivno, publika je cijelo vrijeme pjevala zajedno s Mickeyjem i ekipom svima drage pjesme “Olovke izlomljenog srca”, “2 minuta straha”, “Delfinov let”, zatim je opet krenulo žešće s “Megafonom”, “Crvenim makovima”,. Odličnom raspoloženju u publici nije smetao ni malo nezgodan termin za bend tako drag domaćoj publici. Odsvirali su jednu stvar s novog albuma, obradu “Stop That Train” (koja će se naći na albumu obrada koji im treba izaći na jesen), dok je “Avijone, baci mi bombone” zbog kratih pola sata koje su imali na raspolaganju otpjevana samo u refrenu. Kako se njihov nastup prebrzo približio kraju, publika je tražila još – Six Pack su se odmah vratili na stage i odsvirali još jednu stvar, nakon čega su morali otići, pošto bisevi nisu bili predviđeni na festivalu zbog strogog poštivanja termina svakog benda. Time su postali prvi bend koji je pozvan na bis – sljedećeg se dana to još desilo KUD-u Idijoti, što je vrlo zanimljiva činjenica – unatoč mnogim jakim stranim imenima, publika je ipak najtoplije primila svoje “domaće” bendove kojih se, iako ih često ima priliku vidjeti uživo, očito nije zasitila.
Nakon Six Packa su uslijedili bosanski bend Vuneny, u zadnje vrijeme vrlo hvaljeni od strane kritike. No, publika se, očito već umorna, počela polako razilaziti, te je time završio prvi festivalski dan.
Drugi je dan prošao u još bržem i još žešćem ritmu, pogotovo tamo negdje od nastupa lokalnih miljenika publike, Popeye-a, dok su negdje istovremeno na second stageu svirali prvo mladi zagrebački punkeri Spierdalaj, te nakon njih također zagrebački punk bend, ali s malo duljim stažem, Eksodus. Nakon Popeye-a su svirali ponovno oformljeni bend legendarnog Satana Panonskog, Pogreb X, što je sve skupa bila uvertira za zvijezde večeri, tri britanska benda zaredom – One Way System, zatim legendarni GBH, te također domaćoj publici vrlo drag bend, Peter & The Test Tube Babies. GBH je održao vrlo energičan koncert, što nije ni čudo, s obzirom na to da se vrlo dobro znaju s hrvatskom publikom. Iako inače jako dobro raspoložen, pjevač Colin bio je ogorčen jer zbog jakog osiguranja pod binom, nije mogao ostvariti prisniji kontakt s publikom, kao što je želio. No, pokušao je sve izvući na šalu i rekao je fanovima da ne zamjera redarima jer rade svoj posao. Ironično ili ne, bilo je okej s njegove strane. Nakon što je odradio svoj dio posla, nije se maknuo daleko od pozornice, već je sa strane gledao nastup kolega iz Peter & The Test Tube Babies, te se očito jako dobro zabavljao. Dotični su publiku pošteno zapalili svojim hitovima od , pa nadalje. Bend je očito bio jednako nabrijan kao i njihova publika, zahvaljujući čemu se atmosfera nije smirila tijekom cijele večeri. Otprilike u isto vrijeme, publika pred second stageom je zaista uživala – nastupali su ultrazabavni Slovenci The Drinkers, koji su svoj nastup na ovogodišnjoj ‘Poli najavili još pred nekoliko mjseci na svom nastupu u zagrebačkoj . Svojim su veselim skakutanjem po pozornici i duhovitim obradama i autorskim pjesmama privukli pristojan broj ljudi, i tkogod da se našao u blizini, morao se zabaviti. Nešto kasnije, također na second stageu, nastupali su Skepsis Positive, najuspješniji hrvatski metal bend, donedavno poznat pod imenom Nailed. Njihova je vjerna publika bengala pod binom, a bez obzira na žanr kojem pripadaju, bilo je tu i poga, uz stalno dizanje prašine, da ugođaj bude potpun.
Nakon Peter & The Test Tube Babies-a, main stage su zauzele domaće legende KUD Idijoti, ovog puta pojačani također jednom legendom, Peterom Lovšinom iz Pankrta. Početak i kraj koncerta pripao je Idijotima, a središnji su dio prepustili Peter koji sam otpjevao svoj dio repertoara. Skupa su Tusta i on otpjevali “Svršimo zajedno”. Tu smo večer čuli većinu hitova Idijota, na koje je pogo je bio sasvim pristojno divlji, ali na sreću, ne preopasan, pošto su svakog posrnulog u skakanju odmah kolegijalno podizala bar trojica. Pred kraj, na vrhuncu usijanja u publici, odsvirane su i zajednički u publici otpjevane vječne himne “Bandiera rossa” i “Bella ciao”. KUD Idijoti su te večeri pozivani na bis, iako su svirali tek nešto manje od sat vremena. Posljednji bend na festu su bili ska-pankeri Los Nipples, čijim je enrgičnim i veselim nastupom završila četvrta Viva la Pola!. Dojmovi su, nakon svega, vrlo pozitivni, prvenstveno zbog profesionalnosti određenih bendova koji su zaista dali sve od sebe na sceni, a i zbog pravog festivalskog feelinga – ponuda je išla mnogo dalje od isključivo glazbene. Također, pohvalno je da se ove godine doista znao redoslijed nastupanja svakog benda. Sve u svemu, bila su to dva dana rock’n’rolla, druženja i zabave. A to je bilo ono po što smo došli, i nadam se da su i ostali bili zadovoljni time, jer ja jesam.

Izvještaj: Sara Profeta
Foto: Štole