Od 29.06. do 01.07. održan je jubilarni deseti TUSKA Open Air Metal Festival uz sudjelovanje 32 benda iz 11 zemalja.
Ovaj festival se održava u samom centru Helsinkija, u parku Kaisaniemi. Zbog toga su se dugo javljali neki “brižni” ljudi (čitaj: oni koji mrze metal) sa željom da protjeraju TUSKA fest izvan grada. Navođeni su razni razlozi, od pretjerane buke, do vršenja nužde po parku izvan festivalske zone (mnogo ima onih koji ostanu bez karte ali dolaze slušati oko ograde). Organizatori su na sve odgovarali još boljom organizacijom prostora, kako samog festivala, tako i prostora izvan ograde, eliminirajući sve primjedbe. Tako je festival i ovoga puta održan tamo gdje je i počeo. We shall never surrender!
Backstage je na TUSKA festu posebno zanimljiv za akreditirane novinare, jer zbog svog kultnog statusa (a i lokacije), gotovo da nema važnije face finskog metala koja ne svrati ovdje tijekom ta tri dana trajanja.
Well, let’s talk about bands. Izbor je kao i uvijek bio šarolik, kako po pitanju smjerova metala, tako i po reputaciji, od legendarnih bendova do newcomers-a.
I bi 10. TUSKA, i bi petak (crni), prvi dan. Na tri bine su nastupili: Hatesphere (DK), Moonsorrow (FI), Scent of Flesh (FI), DragonForce (UK), Mai Karma (FI), Imperia(NL), Immortal (NOR), Katatonia (SWE), Turisas (FI) i Children of Bodom (FI).
Moram priznati da sam vatreni pristalica folk/viking/pagan metala, i da sam sa nestrpljenjem očekivao nastupe tri (Moonsorrow, Turisas, Finntroll) od šest najvažnijih predstavnika ovih smjerova u Finskoj.
Gledao sam već više puta Vile Sorvali-a i ekipu (Moonsorrow) uživo, i svaki put me je impresionirala dubina sa kojom se predaju svojoj glazbenoj tradiciji i korjenima finskog naroda iz predkršćanskih vremena. Pošto sam imao prilike i osobno ih upoznati, mogu reći da to rade krajnje iskreno. Njihov nastup je bio jedan od najboljih na festivalu.
Bend iz Londona DragonForce je svojim power metalom dobro raspalio publiku sa main stage-a. Posebno su gitarske solo ludorije Herman Li-a izazivale oduševljenje i smijeh. Pravi su predstavnici ovog smjera, pa onaj tko to voli se sigurno dobro zabavio uz njih.
Bend Imperia iz Nizozemske, je imao jako dobar nastup, operetsko pjevanje Helene Iren Michaelsen, na trenutnke je podsjetilo na blistave trenutke Tarje uz Nightwish (ponavljam, samo podsjetilo).
Kultni black metal sastav Immortal je nastupio na main stage-u na zadovoljstvo brojnih sljedbenika ovog smjera. Iako su Norvežani dobro “gazili”, ostaje zaključak da je nekako neprirodno gledati mračne, maskirane black metalce obasjane popodnevnim suncem.
A onda je došao na red bend koji sam (moram biti osoban) očekivao sa najvećim interesom, Turisas. Dugo su očekivali objaviti svoj prvi album Battle Metal, a onda kada se pojavio prije tri godine, zabilježili su sa njim ogroman uspjeh. Zatim je došlo do tragedije njihovog gitarista i bend je prestao sa koncertima iz prijateljskih razloga. Nekako su stvari došle na svoje mjesto i oni su nastavili bez njega. Ovog proljeća su objavili svoj drugi album The Varangian Way, a ljetos nastupili na nekoliko festivala. Strahovita energija, neuobičajeni instrumenti za metal – violina i harmonika, kao i specifična paganska ikonografija odlikuju nastupe ovog benda i čine ih izuzetno atraktivnim. Tako je bilo i ovoga puta, očekivanja su ispunjena sasvim.
Prvi festivalski dan su zatvorili Children of Bodom, finska speed metal mašinerija sa dva generatora, Laiho (gitara) i Janne (klavijature). Jako dobra svirka i izuzetna komunikacija sa publikom, ono što se i očekuje od headliner-a festivala. Pošto sam ih gledao više puta nije bilo nekih iznenađenja, gazili su iz sve snage kao i uvijek. Početak njihovog nastupa je bio neuobičajen i drugačiji. U desnom uglu bine je bio postavljen bar pult, i svi članovi benda su sjedili za njim okrenuti leđima publici, pili svoja pića i zafrkavali se. Kada je već publika počela da urla od nestrpljenja, poslije 5-6 minuta, Laiho se okrenuo i rekao nešto kao: “Neee opet!”  Zatim su uzeli instrumente i mljeli po svom običaju do kraja.
Festivalski dan se uvijek završava točno u 22h, zbog razloga spomenutih na početku.
Drugi dan su nastupili: Misery Index (USA), Before the Down (FI), Profane Omen (FI), Pain (SWE), Thunderstone (FI), Insomnium (FI), W.A.S.P. (USA), Brother Firetribe (FI), Legion of the Damned (NL), Isis (USA), 45 Degree Woman (FI), Nicole (FI) i Emperor (NOR).
Sa nestrpljenjem sam očekivao nastup benda Pain. Bio je to korektan koncert koji je sasvim opravdao očekivanja. Možda sam malo više očekivao od njih u smislu vizualnog nastupa, ali što se tiče glazbenog dijela, nema zamjerki.
Nesuđeni predstavnici Finske na ovogodišnjem Euro Song-u, Thunderstone (bili su drugoplasirani iza Hane Pakarinen), pružili su standardnu power metal prestavu, bez posebnih uzbuđanja.
O nastupu W.A.S.P.-a neću ništa govorit, ne bih pljuvao po legendama, možda samo da spomenemo mrsku riječ (ili dvije) play back. Bili su to divni trenutci za predah u pubu back stage-a uz ledeno pivo.
Domaći bend Brother Firetribe je na prvi pogled interesantan jer gitaru svira Emppu, gitarist Nightwisha. Sviraju power metal i pjesme su im dosta ‘catchy’, tako da bih rekao da će se o njima još čuti. Publika je bila zadovoljna ovim nastupom (a i ja).
Moram priznati da je Isis za mene bio enigma, nisam imao pojma o čemu se tu radi prije nastupa. Oni sviraju neku vrstu atmospheric doom metala, korektna svirka, ali usporena, monotona, do… dosadna… ma, ipak, ne smijem to reći, ali opet moram priznati da sam ubrzo opet otišao na pivo (poslije fotkanja prve tri pjesme).
Dan je završio Emperor. To je bio jedan od najprihvaćenijih koncerata kod publike. Legendarni predstavnik norveške extreme metal scene, dao je svojim sljedbenicima (namjerno ne kažem fanovima) ono što su željeli.
Posljednji festivalski dan je prema očekivanjima trebao biti i udarni dan. Nastupili su: Mercenary (DK), Sturm und Drang (FI), Blind Guardian (GER), Finntroll (FI), Naildown (FI), Moonspell (POR), Diespairs Ray (JPN), Vader (POL) i Stratovarius (FI).
Nastup Blind Guardian-a je bio jedan od onih koji se željno očekivao dugo prije početka festivala. Imaju puno fanova u Finskoj (a gdje nemaju?!) tako da je to bio veliki motiv za njih. Mnogo poznatih pjesama Hansi-a i ekipe je zapalilo publiku. Tolkienovski power metalci iz Njemačke su imali definitivno jedan od najjačih nastupa na TUSKA festu.
Sad opet moram biti pristrasan, došao je na red Finntroll. Nastup ludih trolova iz Helsinkija je teško opisati, to se mora doživjeti. Njihovu energiju bih usporedio sa twister-om, kad vas uhvati, on vas jednostavno nosi dok ne prestane. Nevjerojatan nastup, gledao sam ih više puta ali prvi put sa novim pjevačem, i rekao bih da su sada još jači. Poslije Wilske koji je bio ogroman, Mathiasa “Vreth” Lillmans-a zovu u šali thintroll.
Još jedan nevjerojatno dobar koncert su priredili Moonspell. Gazili su žestoko i bilo je očigledno da im je jako stalo da ostave što bolji utisak na publiku. Od ljudi sam čuo da je sa njima u Helsinkiju uvijek tako. Zaslužili su odličnu ocjenu.
Ko voli ekstremno žestoku glazbu a nije čuo i vidio Vader uživo, ne zna što je propustio. Vader su ubojice! Poslije prve pjesme su pitali: “Želite li vidjeti boga mrtvog?”, odgovor iz publike: “Yeeeah!!” Novo pitanje: “Želite li vidjeti masakr?”, odgovor: “Yeeeeeah!!!” A onda: “To ćete sada i vidjeti!” Tutnjava koju ovi Poljaci stvaraju uz potpuno čist gitarski zvuk je stvarno nevjerojatna. Prvi put sam ih gledao, ali znam da ću iskoristiti svaku sljedeću priliku da ih vidim opet. To je strahovita death metal drobilica.
Stratovarius je bio zadnji sudionik festivala. Legende finskog metala, pravi power metal generator sa toliko hitova u svojoj karijeri, da ih ne mogu stići odsvirati tijekom koncerta. Iako su se već bili raspali zbog nesuglasica dva Timo-a, prvi je vođa benda, gitarist, autor glazbe i većine tekstova, a drugi je fantastičan pjevač i frontman benda, oni opet rade punom snagom. Nevjerojatno ih je bilo opet videti poslije svega što se ranije događalo, da komuniciraju na bini i da se čak i zafrkavaju. Vrlo dobar znak za sve fanove ovog benda (ako su bili strpljivi da to čekaju).
Tako je u vrlo dobrom raspoloženju, optimistično završena 10. TUSKA, jedini metal festival na svijetu koji se održava u centru glavnog grada.
Sad se treba reći neka završna riječ. Pa eto, umjesto nje ću reći da mi je ovo peta TUSKA i da sam već počeo odbrojavanje do sljedeće. Stay heavy!

Izvještaj i foto: Miloš Ristić