william-tyler-liveSinoćnja večer u kinu Grič bila je rezervirana za sve ljubitelje onog istinskog američkog folk zvuka gitare. Ispunjenom i zamračenom kinu prije glavne točke – američkog gitarista William Tylera, predstavio se mladi hrvatski kantautor simpatičnog umjetničkog imena Elephant And The Moon. Slojevitošću, dubinom i ozbiljnošću u izboru tema vidi se kako mu je jedan od glavnih glazbenih uzora Bruce Springsteen, kojega je kako sam kaže ”malo potkrao” naslovom pjesme ‘Tramps Like Us’. U melodijama i pričama osjeti se možda još veća veza sa akustičnim Gaslight Anthemom. No, svoj rad ipak on sam najbolje sumira i opisuje kao ‘tugaljive rokenrol pjesme na granici između americane i mamurnog kajanja, Balkan via Nashville’. Odličan uvod u ono što je slijedilo.
Nashville, Tennessee.

Neugledan mladić dječjeg lica i naizgled mrkog pogleda u traper jakni popeo se na pozornicu i počeo uštimavati gitaru. Trenutno zbunjena publika vjerojatno nije ni očekivala da će dignuti pogled prema njoj, a kamoli progovoriti nešto u mikrofon. No, izgled vara. Ovaj mladi gitarist više od sat vremena svojim je pričicama i ironičnim pošalicama između pjesama održao opuštenu nasmijanu atmosferu. Upravo kao i on, njegove su pjesme životopisne, duboke i veoma vizualne. Bila to početna pjesma ‘Hotel Catatonia’ za koju je inspiracija bila njegova bivša šefica u prodavaonici sladoleda, koja ga je zaključala u ledenicu dok je na radiju svirala Hotel California od Eaglesa, ili možda ponajbolja ‘Ponotoc’ kojom je pokušao rekreirati neku nepoznatu folk pjesmu koju mu je konobar na putovanju vlakom u Siriju puštao 25 sati u komadu, jer nije imao niti jedne druge. Njegove kompozicije su elegične, dočaravaju nam atmosferu na putovanjima po Turskoj, Siriji i zapadnom SAD-u, i kao da nam žele bez riječi oslikati veliku povijest putovanja tim krajevima. Tyler svira i o apokaliptičnom svijetu, masovnoj modi koju svi slijede, te istrošenom duhu modernog vremena.

No, da nije sve tako sivo ipak je ‘ispričao’ u priči ‘Portrait of Sarah’. U ‘Country of Illusion’ i ‘Cadillac Desert’ kombinirajući više različitih efekata, uspjeva iz gitare izvući nemoguće. Balansira na granici sanjivog čistog folk zvuka i fenomenalne kombinacije zvučnih efekata koji bude iz sna. Osim izvrsnog kontakta s publikom, svakako mu treba pripisati i atribut neosporivog gitarističkog umijeća kojim vizualizira ono što se ni slikom ni riječima ne može toliko dobro prenijeti svijetu.

SETLISTA:
1. Hotel Catatonia
2. We Can’t Go Home Again
3. Geography Of Nowhere
4. Ponotoc
5. A Portrait Of Sarah
6. Missionary Ridge
7. Country Of Illusion
8. Cadillac Desert

Izvještaj i foto: Jana Zidanič