triptykon_vienna
TRIPTYKON, AT THE GATES, MORBUS CHRON – Arena, Beč, Austrija, 15.12.2014.

Kako bi obilježili izvanrednu godinu u glazbi (bar u žanrovima koje pratimo na Veniji), upustila sam se na putovanje u Beč kako bih zatvorila krug s jednim od najboljih triple-bill koncerata organiziranih nedavno – At The Gates, Triptykon i Morbus Chron. Eh, sad, moram biti iskrena u potpunosti i reći da sam došla zbog Triptykona, no pošto mi profesionalna dužnost ne dozvoljava da ovdje ispjevam kilometarsku odu ovom bendu (koji to definitivno zaslužuje, bez obzira), opisat ću cijelu atmosferu te hladne decembarske noći u Areni.
Ne znam što bendovi misle o Areni, no za mene je to oduvijek bilo zanimljivo mjesto – ima duha, a kada vidite masu ljudi u crnom u i oko mjesta, nekako to zagrije čak i najmračnije ovoje srca.
Kad smo već kod topline, Morbus Chron iz Švedske su prilično dobro zagrijali publiku prije nastupa velikana – mjesto je već bilo prepuno, a otkrivanje glavne zastave i omota albuma na svakoj strani stagea je dočekano masivnim odobravanjem publike. Razgovarajući s par fanova s moje lijeve strane, došli smo do zaključka da je Triptykon bio glavni bend večeri – i s punim pravom. Od prvog zvuka koji je došao sa zamračene bine do posljednjeg, nakon čega je uslijedio naklon članova benda i pozivi mase na bis, ovi extreme metalci iz Švicarske s nenadmašivim pedigreom u metal svijetu pokazali su još jednom zašto su toliko cijenjeni u njemu – čini se čudnim čak i nazvati ih „metal bendom“, jer glazba koju stvaraju prkosi pojednostavljenom objašnjenju. To je najčistiji i najmračniji oblik umjetnosti; melodije dozivaju podsvjesno prepoznavanje okružja i osjećaja kojima su oni koji piju s mračnog izvora posvjedočili eonima prije. Ne možete učiniti ništa drugo do poludjeti od divljenja nakon završetka pjesme (naprimjer, „Altar of Deceit“, koja je jedna od mojih omiljenih sa Melana Chasmate“, našeg albuma mjeseca travnja), jer je to remek-djelo odsvirano uživo – precizno sinkornizirani pokreti i rifovi na stageu Toma Gabriela Warriora i Vanje Slajh, ekspertni doživljaj V. Santure, kao i ubitačno bubnjanje Normana Lonharda stvaraju ne performans, već čisto, nefiltrirano, briljantno prisustvo koje je, istini budi na volju, rijetko viđeno danas.
Nastup je bio prekratak, no pretpostavljam da je to jednostavno kako smo se osjećalo nakon takvog seta koji oduzima dah – mala pauza je uslijedila, nakon čega je počeo set At The Gatesa od više od sat vremena. Prolazeći kroz stare hitove i nove pjesme s nedavno izdanog „At War With Reality“, Tomas Lindberg i članovi benda pozdravili su publiku u Beču s mnogo entuzijazma i neumoljivog death metala, te, sudeći po njihovim fanovima u masi, pogodili su sve najvažnije točke. Pjevač je čak spomenuo jednu wow činjenicu – da su posljednji put svirali u austrijskoj prijestolnici 1992. godine. To i nije tako iznenađujuće kad uzmete u obzir da je bend bio odsutan sa scene u posljednja dva desetljeća. Švedski metalci su pokušali dati sve ono što je njihovim fanovima nedostajalo u ovoj regiji, te su u tome i uspjeli. Austrijska publika je inače poznata po svom „ustručavajućem“ dočeku na koncertima i festivalima, no možete općenito osjetiti osjećaj prihvatanja ili odbijanja – a večeras, to je bio osjećaj potpunog zadovoljstva. Nakon više od 3 sata sjajnog metala uživo, svi smo napustili mjesto s osobnim vrhuncima večeri utiskanim u misli – za mene, ako već niste primjetili, kao i mnoge druge prisutne te noći, to je bio nastup Triptykona. Tom se zahvalio publici i rekao da im je čast ponovno svirati u Beču za nas. Zapravo, čast je bila naša! Stoga, ako možete uhvatiti jedan ili sva tri preostala koncerta na ovoj turneji, ne oklijevajte – čeka vas čašćenje epskih razmjera.

www.triptykon.net
www.atthegates.se
www.facebook.com/morbuschron

Izvještaj: Ilhana Škrgić (ilhana@venia-mag.net)