TMIN ROCK 2014. – Slovenija, Tolmin, 18.07.2014.

Samo dva dana nakon što je u Zadru nastupio za Deep Purple, Gibonni je u idiličnom okruženju slovenskog Tolmina kojim dominira ledeno modra Soča, nastupio kao glavna zvijezda prvog Tmin Rocka, svojevrsnog uvoda u najveći metal happening u regiji, Metaldays festival koji počinje 20. srpnja.

Gibo-Tolmin01Nakon koncerata u Beču i Budimpešti s Mickom Hucknallom, gostovanja velikog Stevea Stevensa na koncertnom spektaklu pred prepunom beogradskom arenom te nastupa u Zadru sa velikanima hard rocka Deep Purple, Gibonni je prihvatio izazov i na poziv organizatora preuzeo ulogu glazbenika koji će i metal populaciju već pristiglu u Tolmin pripremiti za pet dana uživanja u metal zvuku. Na prvu biste rekli da je ideja već u startu osuđena na propast jer, ipak, Gibonni je u zadnjih 20-ak godina daleko od izvornog metal zvuka kojim je krenuo u svoju glazbenu priču, a Gibina publika i nije baš ona koja posjećuje festivalska područja no….

U Tolmin pristižemo taman na vrijeme za nastup slovenskog benda MI2 koji je okupljenu publiku prošaranu mnoštvom raznolikim nijansama rock/metal crne ispisanih majica (od Mötley Crüe i Foo Fighters do Judas Priest i Black Sabbath) pošteno prodrmao i pripremio za Gibonnijev nastup. MI2 praše solidan punk rock, a u Tolminu su odsvirali presjek svojih dosadašnjih sedam studijskih uradaka i publiku natjerali ne samo na zadovoljno skakutanje i pjevanje već pojedince i na vrlo predan i headbanging.

Gibo-Tolmin02A onda je, oko 22:45 sati, na binu izašao Gibonni i započeo je jedan od nebrojeno mnogo njegovih koncerata kojima sam svjedočila, a kojeg ću se sjećati sa posebnom dozom uzbuđenja i entuzijazma. Već sama pomisao da najveća hrvatska pop/rock uzdanica nastupa na svojevrsnom zagrijavanju za metal spektakl unijela je dozu uzbuđenja, a kada je Gibo na pozornicu izašao sa svojim pratećim bendom i zaprašio presjek svojih rockerskijih pjesama nema tog metalca koji je ostao mirno stajati. Naravno, da me ne shvatite pogrešno, publika koja je okupila ispred pozornice bila je uglavnom Gibonnijeva publika koja je, kao i na svakom koncertu, puna srca i glasno pozdravila svaku od pjesama koju je Gibo zasvirao, no fokus je ipak bio na ”ljudima u crnom” koji su za razliku od značajnog broja hrvatskih ”true hard rock fanova” koji su samo dva dana ranije u Zadru prema Gibonniju isijavali primjetnu dozu netrpeljivosti (jer, eto, ipak on nije ”true”.. yeah, right!), Gibu prihvatili bez predrasuda i otvorenog srca, nagurali se u prve redove i iz sveg grla pjevali svaku, ali baš svaku pjesmu s Gibom – ”Činim pravu stvar”, ”U ljubav vjere nemam”, ”Ovo mi je škola”, ”Zamoli me”, ”Ne odustajem”, ”Ain’t Bad Enough For Rock’n’Roll”, ”Libar”, ”Judi, zviri i beštimje”….. I to bez razlike, i djevojke i momci.
Vidno odlično raspoloženi Gibo ponesen atmosferom najentuzijastične je u publici počastio pivom te se pred sam kraj koncerta već tradicionalno spustio u publiku kako bi ”među svojima” otpjevao ”Vrime da se pomirim sa svitom” i ”Oprosti”. Silazak u publiku također je već tradicionalo popraćen sveopćim metežom i mnoštvom zadovoljnih fanova koji su, eto, uspjeli dobiti svoju fotografiju s Gibom, a naši se metalci nisu predali ni na sekundu ni kada je Gibo sa bendom, nakon pozdrava i zahvala, sišao s bine. Glasno skandiranje ”Gibo, Gibo” i refren pjesme ”Glasno, glasnije” iz Gibe ere s bendom Osmi putnik vratilo je glazbenike na binu za ponovljenu ”Judi zviri i beštimje” i danas već legendarnu ”Posoljeni zrak i razlivena tinta” koja je publiku bacila u trans za kraj još jednog rock spektakla u Gibinoj režiji.

Gibonnijeva publika iz Tolmina je otišla i više nego ispunjena i sretna, to je nepotrebno i naglašavati. A metal populacija koja je pokazala što znači biti otvorena uma i bez predrasuda i pridružila se potpunoj katarzi kroz Gibine stihove vjerojatno će o ovom koncertu pričati kao posebnom događaju prije posebnog metal događaja.

Tmin Rock će, nadam se, postati tradicionalno zagrijavanje za veliki Metaldays i događaj koji će okupljati ljude naoko različitih glazbenih profila pod istim nebom. Napokon, i Gibonni je u zadnje dvije godine otkako svira diljem Europe i sa glazbenicima različitih glazbenih zaleđa dokazao da glazba ne poznaje granice i da je kada zadnja nota na koncert utihne bitna jedino – glazba. Baš zato – uživajte u njoj!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net