Rolling Stones 2014THE ROLLING STONES – Austrija, Beč, Ernst Happel Stadion, 16.6.2014.

Kada bi postojala škola za wannabe rock zvijezde, koncerti Stonesa bi bili obvezan predmet! Ovi “starci” (koristim navodnike, jer možda imaju naborana lica, ali show Micka and co. nikako ne reflektira njihove godine), uzdrmali su 60 000 okupljenih na Ernst Happel Stadionu svojom gotovo trosatnom fenomenalnom svirkom.

No krenimo od početka… U ponedjeljak ujutro, autobus našeg partnera Art Travel agencije pun što prekaljenih, što novih fanova Stonesa krenuo je u Beč. Dobro raspoloženi stigli smo u suncem okupanu austrijsku prijestolnicu i smjestili se na stadion. Koncert je otvorila britanska blues rock grupa The Temperance Movement. S nekoliko svojih stvari dobrano su zagrijali već lijepo popunjen stadion. Ovaj mladi bend me oduševio svojim čvrstim blues rock zvukom i odličnim vokalom Phila Campbella. Čak su me podsjetili na The Black Crowes, što je bio samo dodatni plus.

Nakon vrlo dobrog nastupa The Temperance Movementa, uslijedilo je zatišje pred buru. Ernst Happel Stadion se napunio, suton je dodao naelektriziranoj atmosferi dodatni čar i onda… Onda smo začuli poznati nam riff i ugledali njih – živuće bogove rocka – u svoj njihovoj veličini. Otprašili su tako The Rolling Stones “Start Me Up” za početak, nastavili s “You Got Me Rocking” i “It’s Only Rock’n’Roll (But I Like It)”. Mick je pozdravio publiku na posve razumljivom njemačkom (zapravo, Mick je uglavnom samo “šprehao”), ne savršenom, ali bar se trudio da ga razumiju.
Nakon “Tumbling Dice” sve je rastopila “Angie”. Iako su je izveli u nešto bržem tempu, pa sam imala dojam da je žele što brže odraditi, svejedno je bila prekrasno izvedena i još ljepše primljena.
U nastavku su, među ostalima, odsvirali su “Get Off of My Cloud” – pjesmu koja je dobila najviše glasova publike i nakon predstavljanja benda i pratećih glazbenika, Keith Richards je također dobio svoj trenutak da zasja. Izveo nam je svoje “You Got the Silver” i “Can’t Be Seen” i po ne znam koji put pokazao kako je faca (možda čak veća faca od Micka – nemojte me ubiti!).

Special guest koncerta (kao i cijele 14 On Fire turneje), bio je Mick Taylor koji je sa svojim bivšim bendom odsvirao “Midnight Rambler” – ili 10ak minuta čistog gitarističkog orgasma.

Uslijedila je “Miss You” u kojoj se publika priključila pjevanjem, i zatim (moj osobni favorit), “Gimme Shelter” sa sjajnom Lisom Fischer. Njezin raskošni vokal kao da je dao još malo safta Mickovom tako da joj stari mačak sasvim solidno vokalno parirao. Publika se sasvim raspametila (koliko god to inače teško pokretljivi Austrijanci mogu), na “Jumpin’ Jack Flash” i fenomenalno izvedenu “Sympathy for the Devil”.
Za bis su nam ostavili “You Can’t Always Get What You Want” koju su izveli s bečkim Singakademie zborom, i nezaobilaznu “(I Can’t Get No) Satisfaction” na kojoj im se ponovo priključio Taylor.

Da, rasturili su tako Stonesi Beč. Odradili su taj koncert fenomenalno. Savršenog zvuka (ipak, uigravaju se već 50 godina), dobrog raspoloženja odsvirali su svoje najveće hitove. Vokalno snažnom Jaggeru, Woodu i Richardsu, koji su se ponašali kao zaigrani dječarci (s čikovima u ustima, doduše), energije nije ni u jednom trenutku ponestalo – prešli su gotovo svaki centimetar pozornice (pogotovo Jagger). Toj veseloj trojci, ravnotežu je dao uvijek miran i über cool Charlie Watts, koji je u najžešćim pjesmama udarao po bubnjevima kao da svira neku laganu jazz stvar. Sigurna sam da su svi koji su se našli u poonedjeljak ispred pozornice najvećeg rock benda na svijetu uživali. Ja sigurno jesam…

Izvještaj i foto: Aleksandra Mladenović
Cover slider fotografije: Miro Majcen