(c) Anastazija Vrzina“Znam, znam, već sam rekao da je Milano bio plafon, ali… zagrebačka publika je sinoć zaista bila nevjerojatna…” – te je riječi danas Jim Kerr, karizmatični frontman i sjajan pjevač škotskih legendi Simple Minds, objavio na Facebook službenom profilu benda. I tako smo doznali i da, osim što je koncert bio službeno (i neslužbeno) (pre)rasprodan dan prije koncerta, i to da je koncert skoro bio otkazan radi bolesti članova benda i da su se Jim & Co. još samo nekoliko sati prije koncerta nećkali da li da ga otkažu ili ne, no liječnici su ih nekako “sklepali” i osposobili za koncert. I kakav je to koncert bio!
Moj 5. i još uvijek se ne mogu odlučiti koji mi je bolji, obično mi zadnji završi kao favorit (kako orignalno). Pod totalnim bremenom da ovaj izvještaj potpadne u skupinu “fan se raspametio izvještaj”, pokušati dočarati kako je bio sinoć biti će jako teško.
Za početak, Mala Dvorana ne samo što je bila rasprodana, ona je bila dupkom puna, ako ste naprimjer odlučili sjesti na tribine i napravili grešku da si popijete par piva, šanse da se domognete toaleta bile su znanstvena-fantastika. Svi su prolazi bili ispunjeni do posljednjeg milimetra, i miš bi imao problema proći a kamoli ne čovjek.

simple-minds-1Iako je publika bila šarolikih godina, ipak je sinoćnji koncert prije svega bio namijenjen starijoj publici +30 koja nije štedila niti novaca za kartu, a bogme niti sebe. Prva “Broken Glass Park” lagano je zagrijala publiku koja se već na drugoj, legendarnoj “Waterfront” krenula dizati na noge. Možda nije stajala cijeli koncert koji je bio dug dva i pol sata (ne računajući kratku pauzu od 10tak min kada se bend povukao na dozu medikamenata i čaja), ali je zato nosila bend (i sebe) neprekidno glasnicama i pljeskanjem u tolikoj mjeri da iako bolestan, Kerr i bend su dali apsolutno sve što i im je bilo moguće a to je bilo mnogo. Kerru je nedostajalo samo slobode fizičkog kretanja radi bolova, ali vokalno to je umalo bilo – to. Ostali su svirali “kao stekli” hit za hitom dizali dvoranu na noge i ruke neumorno u zrak, da Kerr nije sam spomenuo da su bolesni, vjerojatno to nitko ne bi niti shvatio.

simple-minds-2Jedanaest pjesama zaokružilo je prvi set kao uvod u nepobitno saznanje da nas čeka pakleni završetak. Kerr je bio dovoljno rječit da “malo pospikamo” i da izrazi žaljenje što su tako dugo zanemarivali Zagreb. Nakon spomenute kratke pauze, gdje se doslovno nije publika ni stigla niti htjela ohladiti, instrumentalna, fenomenalno izvedena “Speed your love to me”, te čuveni cover od Patti Smith “Dancing Barefoot” u kojoj je briljirala Sharon, atraktivni backing vokal – su nas uveli u ono što će svih 5000 grla debelo zapamtiti. Mogu samo zamisliti kakav bi bio koncert da su svi bili zdravi. Da se ispravim: znam što bi bilo, koncert ne bi trajao 2 i pola sata nego tri najmanje, jer se Kerr ne bi dao s pozornice kako je to bilo i u Splitu prije par godina. “Someone somewhere in summertime” je bio prvi pakleni peak koncerta, da bi drugi uslijedio vrlo brzo nakon, “Mandela Day” i Zagreb je s velikim poštovanjem, grlenim odobrava odobravanjem počastio uspomenu na lani preminulog velikana, Nelsona Mandelu.

simple-minds-3Između “This is your land”, “The American”, “Love song” Kerr je nekoliko puta govorio da “ne želi ići”, te se zahvaljivao na fenomenalnom prijemu zagrebačke publike, no i ostalih koji su stigli iz okolnih gradova i država, što je posebno istaknuo. Simple Mindsi su oduvijek bili bend dobrih manira pa u tom kontekstu ne treba tražiti posebne poruke, no Kerr je osoba na kojemu se vidi skala emocija sa koje možete lako pročitati koliko težine ima neka njegova izjava.

I članove je benda u nekoliko navrata predstavio, s punim pravom. Charlie Burchill na gitarama je vrhunska klasa, “njegov” zvuk je zapravo zvuk benda. Nevjerojatno je koliko taj čovjek oduševljava raskošnim a opet skromnim sviranjem sola. Mel Gaynor. Što reći o jednom od najboljih svjetskih bubnjara ikad? Itd.

“Don’t you” nevoljena pjesma koja im je sve u životu preokrenula naglavce, preokrenula je i Malu Dvoranu. Neopisivo je kakva je atmosfera bila dok se ona izvodila, a i trajala je bogme preko 7 minuta.
Regularni dio “pakla” je bio završen, a dodatak se nije dugo čekao, jer je dvorana već počela škripiti.
Kraj od 4 pjesme i medleya, “Sanctify yourself” “Alive and Kicking” “Gloria” samo nabrajanje uopće i nema više smisla nikakvog.

Izašli smo iscjeđeni svi do zadnjega. I publika i bend.
Uopće se ne čudim što je Kerr poslije koncerta stavio onaj post s početka izvještaja na Facebook. “Bend je sjajno svirao, dali smo sve od sebe. Zagrebačka je publika to zaslužila – i mnogo više od toga”.

KONCERTNA FOTOGALERIJA – KLIK OVDJE

Izvještaj: Anastazija Vržina
Fotografije: Ivana Sataić