Rufus Weinwright2Ako ste mislili da vam za dobar show, dobar koncert, treba natrpana pozornica – veliki bend, nekoliko pratećih vokala, pirotehnika, svjetlosni efekti… Morat vas razočarati, jer ste u totalnom krivu. Dovoljan je sam sirovi, ali ogromni talent i pokoji instrument (u ovom slučaju klavir i gitara). Rufus Wainwright sinoć je nastupio u Velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski i pokazao svu raskoš svog talenta, razoružavajući šarm i klimavi hrvatski.
Na žalost, Lisinski nije bio rasprodan, no ono publike što je bilo prisutno, uživalo je u snažnom tenoru ovog kanadsko-američkog umjetnika i njegovom fantastičnom muziciranju.
Koncert je u 20h otvorila jedna mlada dama s gitarom – Lucy Wainwright Roche (Rufusova polusestra). Nakon sramežljivog “Hi!”, kojeg je potiho izgovorila u mikrofon, svojim kristalno čistim glasom predstavila se zagrebačkoj publici u kojoj je brzo pridobila fanove. Potaknuti njenom iskrenošću, ne samo koju je predstavila glazbom, već i svojom naklonošću prema hrvatskom sladoledu, rado su ulazili u razgovor s njom, čak je tražeći i CD-e. Lucy se predstavila s nekoliko svojih pjesama, ali i obrada, među kojima se svakako sinoć istakla obrada Springsteenove “Hungry Heart”, koja je jednostavno prekrasno zvučala u njenoj nježnoj ženskoj izvedbi u kojoj joj je i publika pomogla, tako da je na kraju “Hungry Heart” ispala sasvim pristojan sing-along.

Nakon kraće stanke, na pozornicu je stupio Rufus Wainwright, odmah sjeo za klavir i zapjevao “Grey Gardens.” Šetajući se kroz stare, nove i najnovije stvari, Rufus je dao presjek svoje karijere, tu i tamo popunjavajući stanke između pjesama pričama i anegdotama (tako smo uspjeli saznati da mu je najdraža operna umjetnica Zinka Kunc, ili Zinka Milanov, i da ga je posebno oduševilo što je rođena baš u Zagrebu). Za čovjeka koji tvrdi da nikad nije imao veliki hit, reakcija na “Out of the Game” i “Going to a Town”, pokazale su suprotno. Gledalište, očito ispunjeno fanovima jer im nije trebalo više od dva tri takta da prepoznaju pjesme, je prilikom izvođenja te dvije pjesme naročito živnulo.
Svoj odličan tenorski glas, Rufus je pokazao i u ariji iz svoje opere “Prima Donna.” Da, Wainwright je i operni skladatelj! “Les Feux d’Artifice” zazvonio je Lisinskim, a Rufus je nagrađen ogromnim pljeskom.

Lucy Weinwright RocheSredina koncerta je, moram priznati, bila najslabiji dio. Ne toliko zbog glazbe. Nikako zbog glazbe. Već zbog nekakvog “sklepanog” fašničkog ugođaja. Naime, na pozornicu su istrčali Liza Minnelli (loše maskirana Lucy), Rocky Balboa (a Sylvester Stallone je postao gay), te još nekoliko čudnih likova s rođendanskom tortom i konfetima.
Nakon te nespretne zgode, koncert se, srećom nastavio u starom ritmu. Lucy je još jednom izašla na pozornicu (bez crne perike), i pomogla Rufusu u izvođenju “Pretty Things” i legendarne Cohenove “Hallelujah.”

Da, bila je to lijepa proljetna noć u Zagrebu, a oni koji su se našli u KD Vatroslav Lisinski, imali su prilike uživati čistim glasovima, minimalističkim instrumentalizacijama, opernim arijama, snažnim crescendima i dirljivim pianissijima. Ako nekome do sada nije bile jasno da je Rufus Wainwright jedan od najinovativnijih i najtalentiranijih glazbenika svoje generacije, nadam se da nakon ovog koncerta više ne sumnja u to.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Aleksandra Mladenović
Foto: Anastazija Vržina