perpetuum-jazzile2Kao jednoj zborskoj pjevačici, koncert slovenskog vokalnog ansambla Perpetuum Jazzile je obvezna lektira. Stoga njihov sinoćnji koncert u KD Vatroslav Lisinski nisam smjela propustiti. Da podsjetimo, Perpetuum Jazzile, iako postoje već trideset godina, napravili su “boom” i postali svjetski popularni nakon višemilijunskih pregleda njihovih izvedbi na YouTube-u, pogotovo pjesme “Africa” grupe Toto. I zasluženo, jer ova grupa nešto više od trideset raspjevanih Slovenaca radi fantastične stvari.

Perpetuum Jazzile odavno već nije “klasični” zbor. Prerasli su tu formu mirnog stajanja u redovima, strogog praćenja pokreta ruku dirigenta i pjevanja tipičnih zborskih skladbi. Perpetuum Jazzile pokazali su da zborsko pjevanje ne mora biti dosadno i suhoparno. Dodatkom beatboxa i obradama velikih svjetskih pop i rock hitova, a i simpatičnim koreografijama, donijeli su zabavu na pozornicu i proširili publiku koja cijeni višeglasno pjevanje.

Perpetuum Jazzile sinoć su na pozornicu Lisinskog izašli pomalo stihijski (opet netipično zborski). Prvo beatboxeri i zatim ostatak zbora, a kad su se “prikopčali” na mikrofone, uslijedio je party. Spletom od nekoliko najvećih disco hitova s početka osamdesetih prodrmali su prepun Lisinski. Publici, koja se sastojala od ljudi svih dobi, nije trebalo puno da se počne drmuskati u ritmu pjesme. Bili mladi ili stariji, pljeskanjem u ritmu i povicima, pripadnici publike ohrabrivali su izvođače reflektirajući njihovu zaraznu energiju koja se širila s pozornice.

Kroz program su nas vodili sami pjevači, najviše simpatična altica Sandra koja je u jednom trenutku sišla među publiku “da nas bolje upozna”. Silno se trudeći govoriti hrvatski (premda, iskreno, nije bilo potrebe za tim), šalili su se na svoj račun (odnosno, na račun veličine svoje domovine – šale koje nikad ne zastarijevaju), malo se zbunjivali u redoslijedu pjesama, i tako nas dodatno oraspoložili.

Perpetuum-jazzile3Osim već spomenutog disco segmenta, imali smo prilike čuti i jednu autorsku skladbu koju je skladao njihov beatboxer Sašo Vrabič, zatim slovensku skladbu “Poletna noč”, tu se našla i nezaobilazna “Africa”. Raspalio nas je i jedan rock standard šarenih osamdesetih – “Jump” Van Halena. Eddie Van Halen se može sakriti od zvukova električne gitare koje su proizveli ovi talentirani pjevači. Još jednom smo skakali uz zvukove “Jump for My Love” od The Pointer Sisters, njihali smo se uz polku i veseli “Avsenik Medley”, a publiku su sigurno raznježili najveći hitovi Abbe. Čuli smo i veliki hit Daft Punka “Get Lucky”. Za sam kraj (i planirani bis), sačuvali su “Umirem 100 puta dnevno” Tonyja Cetinskog s kojom su još malo razgalili publiku. Otpjevali su i rođendansku čestitku jednom njihovom basu, koji je čak i zaplesao na pozornici, te skladbu njihovog voditelja, Pedera Karlssona “Gøta”.

Perpetuum Jazzile još jednom su se uspješno predstavili zagrebačkoj publici. Rasprodali su Lisinski, oduševili publiku, koja ih je pozdravila kao najveće rock zvijezde, i još jednom zabezeknuli s mogućnostima ljudskog glasa. No, ipak, nakon svega, iskreno se nadam da su svojim dobrim raspoloženjem na pozornici, fantastičnim obradama velikih hitova i ljepotom izraza “zagrijali” bar nekoliko ljudi za zborsko pjevanje jer stvaranje harmonija udruživanjem glasova je jedna velika radost.

Izvještaj i foto: Aleksandra Mladenović