GIBONNI – Bosna i Hercegovina, Banja Luka, Aquana, 13.06.2014.

Gibonni je koncert koji je održao sinoć u banjalučkoj Aqani trebao održati 30. svibnja. A onda se otvorilo nebo i rijeke se izlile iz svojih korita, tisuće ljudi u tri zemlje u regiji u treptaju oka ostale su bez svojih domova, a kako je najavljen, koncert godine je dobio novi datum i u znanoj Gibonni-Banja Luka 01Gibinoj maniri humanitarni predznak za pogođene poplavama na području Bosne i Hercegovine – 13. lipnja.

Oprostiti ćete mi na zamjetnom osobnom kontekstu ovoga što vam pišem, no banjalučki koncert održao se najbliže datumu na kojemu je prije točno dvadeset godina započeo moj koncertni put uz Gibonnija (Zagreb, stadion Maksimir, 14. lipnja 1994.) i stoga je već u samom startu ovaj koncert dobio posebnu nijansu jedne od onih ljubavi koje imaju samo početak, bez kraja. A onda se, samo nekoliko trenutaka nakon što je Gibo izašao na binu pred krcatim prostorom Aquane koji sigurno prima i desetak tisuća ljudi – nebo opet otvorilo. Nekoliko kapi kiše najavilo je gotovo olujni prolom oblaka koji nije zastao ni na tren kako bi poslušao ljepotu i dubininu Gibinih pjesama ili barem osluhnuo Gibine poruke ljubavi i zajedništva. Ništa zato! Kiša je lijevala, pokoja munja parala je mračno i smrknuto banjalučko nebo, a Gibo i mi prkosili smo silama prirode, svemu što može narušiti sklad i jedinstvo. Ljubav je jača od svega, zar ne? Ni na trenutak Gibo nije posustao. Ni na trenutak ni publika nije posustala. Stopivši se, doslovno i preneseno, s publikom Gibo je stao na NEnatkriveni rub pozornice i sa svojim pratećim bendom zaredao sve one stihove koji su mojih prvih 20 godina uz njega učinili tako Gibonni-Banja Luka 02posebnim – ”Činim pravu stvar”, ”U ljubav vjere nemam”, ”Mirakul”, ”Tempera”, ”Ne odustajem”, ”Hodaj”, ”Anđeo u tebi”… i tako do ”Libar”, pjesme koja je uz nesebično davanje sebe gromoglasne publike nadjačala i oblake, i kišu, i munje, i gromove. Potpuno mokar, dok mu se s lica i odjeće slijevala voda, Gibo je s bine sišao u sada već potopljenu i natopljenu kišom publiku. Ali publiku toliko energičnu, jaku i nepobjedivu, publiku koja je s Gibom dijelila veliko srce i emocije toliko snažne da nema te sile prirode koja bi ih mogla nadjačati i pobijediti. ”Vrime da se pomirim sa svitom” je netopljena kišom dobila novo lice, a na kraju koncerta kad se Gibo od Banjalučana i njihovih gostiju oprostio sa ”Zlatnim godinama”, pjesmom koja nakon što sam je umila hladnim kišnim kapima u posebnom odjeljku mog srca sada ima još posebnije mjesto, nakon 2 i pol sata energije i osjećaja koje ne može uzburkati nitko, ali baš nitko drugi na majci Zemlji.
Mokroj do kože publici još nije bilo dosta, kiši i munjama još nije bilo dosta, Gibo se, činilo se, isto tako nije želio rastati od toliko obostrane ljubavi i topline i na pjevanje iz prvih redova uzvratio uvažavanjem želje te nastavio sa ”Posoljeni zrak i razlivena tinta”, publika je divljala, a Gibonni-Banja Luka 03”Toleranca” je na kraju zapečatila, doista, koncert godine.

Gibonni je jedan od onih umjetnika o kojima što god da kažem ostaje nepotpuno, nedvoljno, nedorečeno. Jedan je od rijetkih koji svojoj publici bez iznimke na svakom koncertu, možete me držati za riječ, daje cijelog sebe – svoje srce i dušu, svoje misli i osjećaje. Jedan je od rijetkih koji se beskompromisno i bez ustupanja sjedinjuje sa onima koji su prigrlili njegovu glazbu, osjeća s njima i dio je njih. Da, danas nakon punih dvadeset godina Gibonnijevih koncerata (vjerujem da će on bolje od mene znati koliko ih zajedničkih brojimo u nogama) mogu srca punog ljubavi reći da je Gibo dio mene, dio svakog od nas koji se brojimo u one koji s njim dijele ono najvrjednije što imamo – osjećaje. Sinoć su Banjalučani dokazali da, kada je riječ o Gibi i njegovoj publici, doista ”postoji tajna vještina biti jedno za drugo”.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net
Više fotografija: www.andeli-cuvari.com