DROPKICK MURPHYS – Zagreb, Dom sportova, 16.06.2014.

Najpoznatiji predstavnici irish punk-rock scene, sedmeročlani ‘američki Irci’ – Dropkick Murphys, sinoćnjim su koncertom, nakon dvije godine, ponovno oduzeli i zadnji atom snage zagrebačkoj publici. Ovoga puta, vratili su se u punom sastavu (pjevač, Al Barr, 2012. je prije zagrebačkog koncerta završio u njemačkoj bolnici).

dropkick murphys 2Koncert se zbog loše vremenske prognoze sa Šalate preselio u malu dvoranu Doma sportova, što je ujedno i jedina mala zamjerka sinoćnjoj večeri. Naime, čim je bend izašao na pozornicu i krenuo sa stihovima: „The boys are back, the boys are back, the boys are back and they’re looking for trouble…“ dvorana je postala premala za gomilu mladih veseljaka u zelenim majicama. Prolijevanje pivama, skidanje majica i neizostavno poganje proširilo se cijelim parterom. Atmosfera se u publici nadalje zahuktavala ‘Going Out In Style’ i ‘Don’t Tear Us Apart’, dok je bend od prve do zadnje pjesme izvršavao svoju plemenitu misiju da nas izrokaju najžešće što mogu u znak isprike što su prošlog puta to radili u krnjem sastavu.

Najpoznatija ‘I’m Shipping Up To Boston’ (ujedno i himna našeg Medveščaka) i ‘Rose Tattoo’, na kojoj im se ponekad zna pridružiti i veliki Bruce Springsteen, pred kraj drugog dijela koncerta, zapalile su ispunjene tribine na koje su cure i mirnije duše došle sačuvati živu glavu pred uzavrelom znojnom ruljom pogajućih dečkiju na parteru.

I kad kažem zapalile, mislim to doslovno. Bengalke su gorile, a bend i okupljeni dobili još jedan povod dropkick murphysda pojačaju svirku i atmosferu. Na ‘Kiss Me, I’m Shitfaced’ bend je iz publike počeo izvlačiti djevojke. Skupilo se na stageu sigurno više od 30 ludih punkerskih primjeraka ljepšeg spola. Zagrljene su pjevale i plesale sa bendom, te na dvije pjesme preuzele štafetnu palicu od nabrijanih znojnih muškaraca, i pokazale im kako se zapravo poga i uživa u irsko-keltskim ritmovima. Ubrzo su se svi počeli penjati i pjevati sa bendom, te ih pratiti sa stagea glasno, ludo i veselo. Upravo onako kako su oni nas dočekali još od prvog tona i upravo onako kako treba izgledati i zvučati jedna velika istinska irska fešta.

Izvještaj: Jana Zidanič
Foto: Mladen Rabuzin