Darkerska fešta “Down Under”

Da mi je netko prije dvadesetak godina rekao da ću 2014. u Sydneyu u Australiji gledati ikone darkwavea Clan of Xymox zahvalio bih mu na optimizmu. Danas bih ga, doduše, poslao u materinu. No, dogodilo se da sam 25. travnja u klubu Roller Den, u Newtownu, što je nešto kao lokalna verzija londonskog Camdena, bio dio šarene ekipe klinaca i middlescenta, koji su, svaki iz svojih razloga, došli na maratonsku gothic feštu  nazvanu Fiend Fest.

CAM00523Nastup Clan of Xymoxa u Australiji dogodio se dva mjeseca po izlasku novog albuma “Matters of Mind, Body and Soul”, a društvo su im činile druge dark “veličine” – EBM-ovci Covenant i Leaether Strip. Zaustavili su se u Brisbaneu i Sydneyu, a planirani su i nastupi u Melbourneu i Perthu. Nisam sklon uzdizanju europske (nebritanske) dark scene, naručito ne one koje luta u neofolk i medieval vode, stvarajući 90-minutne epopeje bez ijedne ”catchy” melodije od tri do četiri minute. S druge strane, nekima dark-synth-pop ili klasičan gothic zvuči prevladano, ako ne i smiješno. Pa ipak, u mom sjećanju, za nizozemski Clan of Xymox osnovan davnašnje 1981. rezervirano je posebno mjesto. Nitko tako dobro ne sjedinjuje synthpop, EBM, dark u najširem smislu, new-wave i etheral kao oni. Prva dva albuma “Clan of Xymox” i “Medusa”, izdana za kultnu etiketu 4AD, albumi su bez hitova, ali djeluju kao teleportacijska mašina. Od prve do zadnje sekunde, naručito na “Medusi”, uranjaš u snoviti, melankolični bezdan elektronskih i gitarskih pejzaža, i gotovo da ti je potrebna barokomora za povratak u stvarnost. Treći – “Twist of Shadows”, s većim naglaskom na elektronske intervencije, inkorporirao je i prve hitove – “Imagination”, “Blind Hearts” (s 12” vinila) i nezaobilaznu “Evelyn” koja u četiri minute kondenzira ono najbolje iz prve faze clan1benda. I tu za mene priča o Xymoxu prestaje. Frontman Ronny Moorings na samom je početku nastupa u Sydneyu dao do znanja da je prioritet promocija novog albuma. Posljedično, niti jedan od spomenutih starih hitova nije se našao na repertoaru. Ambijentalan, ujednačen, mračan, zaokružen nastup koncetrirao se uglavnom na recentne radove, pri čemu nije manjkalo tipične xymoxovske atmosferičnosti.

Covenant, čijim je nastupom zaključen festival, bio je čista suprotnost. Dinamičan electro-body u kombinaciji sa svjetlosnim i dimnim efektima te svojevrsnim kontrapunktom u propovjednički monotonom “ravna crta” vokalu Eskila Simonssona, naišao je na odličan odaziv publike. Vrhunac je bila himnična “Dead Stars” sa albuma “United States of Mind” iz 2000. godine. Općenito, moj dojam je da je publici puno bolje “legao” življi, plesni đir kojeg njeguju Covenant, kao i Leaether Strip, solo projekt Danca Clausa Larsena, nego stara dobra “eighties” poetika Xymoxa.

Posjetitelji Fiend Festa, kojih po mojoj slobodnoj procjeni nije bilo više od nekoliko stotina, imali su prilike čuti i niz nama manje poznatih, australskih bendova koji su uglavnom koketirali s gothic-metalom. Industrial-metal duo Viral Millennium dao je svoju viziju glazbene apokaliptične distopije, a Noveaux zanimljivi spoj heavy-metal gitara i naglašene sintisajzerske podloge. Vrlo ugodno iznenađenje, oku i uhu, bio je ženski trio Dark Shadows. Cure sviraju nešto između new wavea i gitarskog post punka, a iako su bazirane u Sydneyu, na najudaljenijem kontinentu, imaju doista impresivan popis europskih gostovanja. Osjetni su utjecaji Bauhausa, The Damneda i Joy Divisiona, čiju su kultnu “Transmission” s refrenom “Dance to the radio” izvrsno obradili sačuvavši originalni ugođaj i istovremeno stvorili dodanu vrijednost zbog ženskog vokala. Zaključno, bila je to lijepa večer uz dobro osmišljeni i promišljeni miks lokalnog i stranog, novog i starog u okvirima dark, alternative, industrial žanra.

Izvještaj i foto: Kristian Stepčić Reisman