BILLY IDOL – Austrija, Beč, Arena Open Air, 02.07.2014.

Što se drugo uopće može reći za Billyja Idola što već ne pokriva termine poput „ikone“, „legende“ i, naravno, „idola“? Kako se čini, još mnogo toga, što je dokazao on sam u srijedu, 2. srpnja, na koncertu u najšarenijem bečkom koncertnom prostoru – Areni. Predvodeći ljetnu verziju Arene na otvorenom, unutar njenih zidova prekrivenih grafitima, koncert je trajao dva sata i ispunio srca svih fanova koji su se tu večer okupili zbog istinske rock´n´roll iskre.

billyidol-inmusicShow nije imao support bend, no publika je dobila popriličnu kvotu dobre glazbe 80-tih preko jednosatnog DJ pre-showa – sva imena su bila prisutna da nas zagriju za plavokosog đavola – od Depeche Mode i Sisters Of Mercy do Blondie i INXS. Kada je koncert počeo u točno pola devet, unatoč pljusku, svi smo bili i više nego spremni da upalimo svoje motore najvećim hitovima Billyja Idola, gitarskim solažama Stevea Stevensa i svim ostalim što su pripremili za publiku u Beču. Naravno, i neki dragulji Generation X-a nisu smjeli izostati sa setliste, pa smo bili počašćeni energičnima „Dancing With Myself“ i „Ready Steady Go“, dok je vrlo komunikativni Billy održavao zdravu dozu humora na stageu, dižući svima ruke i tjerajući ih da se unesu u nastup. Ne mogu reći zasigurno za ostatak publike iza mene, no mi ispred smo se unijeli do kraja! „Flesh For Fantasy“ je bila točka gdje smo „parile oči“ na Billyju koji se skidao s leđa i onda pokazao svoj dobro oblikovan torzo po kojem je već desetljećima poznat. Čovjek je zaista nezaustavljiv! Ista stvar se može reći i za njegovog ´legu Stevea Stevensa, poznatog gitarskog virtuoza čija je povezanost s Billyjem, jednostavno rečeno, opipljiva – njihova zajednička energija je toliko prirodna da ne možete zamisliti jednog bez drugog. Ostatak ekipe „Billy Fucking Idola“ je također sinkronizirana s cijelim paketom, SteveStevensuključujući Stephena McGartha na basu, Billyja Morrisona na ritam gitari, Paula Trudeaua na klavijaturama, te Erika Eldeniusa na bubnjevima (Billy je na kraju koncerta također s fanovima podijelio to da se Erik tetovirao u Beču noć prije, što je ovaj ponosno pokazao publici), pa smo često bili pozdravljeni s ništa manje do četiri gitare (uključujući Billyja) ispred nas, kao i sjajnim jammingom, zbog čega su pjesme često prelazile uobičajenih 4-5 minuta. Na početku akustične verzije„Sweet Sixteen“ Billy je pričao o izvoru stihova, nakon čega ih je čitava Arena otpjevala u horu. Nakon bečke verzije „L.A. Woman“, što je također garantirana stvar na setlisti, Steve Stevens je preuzeo stage i sve razvalio. Jednostavno tako – čovjek je rođen s gitarom. Čak je bio počeo i tako poznatu početnu melodiju „Stairway To Heaven“, na što je publika poludjela. Cijelo vrijeme su se Billy i on smijali i šalili po bini, pa nisi mogao skrenuti pogled od njihovih izražajnih lica i često zločestih gestikulacija. Hej, ovo je rock´n´roll, ne neki sterilizirani hibrid koji se danas prodaje!

Završetak je ponudio najbolje od najboljeg – „Rebel Yell“ i „White Wedding“ u bisu, zajedno s posljednjom pjesmom i šlagom na vrhu – „Mony Mony“ s horom od par tisuća glasova i tijela koja plešu uz zavodljivu melodiju. Jedina stvar koja mi je nedostajala je bila moja omiljena„To Be A Lover“, no sigurna sam da nece nedostajati sljedeće godine, kada se Billy treba vratiti na novu turneju i s novim albumom pod miškom. Sudeći po sjajnom koncertu u Beču, publika ovdje ne može čekati – a ni ja – na ovog istinskog rock´n´roll razbojnika, jednog i jedinog Billy Idola!

Setlista:

Postcards From The Past
CradleOf Love
Dancing WithMyself
Flesh For Fantasy
Love And Glory
OneBreathAway
ReadySteady Go
Sweet Sixteen
Whiskey AndPills
Eyes Without A Face
L.A. Woman
Guitar Solo – Steve
King Rocker
Love Like Fire
Blue Highway
Rebell Yell
Bis:
White Wedding
MonyMony

Izvještaj: Ilhana Škrgić – ilhana@venia-mag.net
Foto: arhiva