Švedski Amon Amarth jučer su još jednom pokorili zagrebačku publiku briljantnim nastupom u Tvornici. I ovoga puta kriza je uzela svoj danak, pa nije bilo ljudi u onolikom broju koliko biste možda očekivali, s obzirom da se ipak radi o jednom od najrespektabilnijih švedskih bendova zadnjeg desetljeća, ali što je tu je. Koncert se s nestrpljenjem iščekivao od strane onih koji su sa zanimanjem pratili nastupe predgrupa, kao i od strane onih koji su odlučili još malo ostati ispred kluba i družiti se prije nastupa omiljenih velikana.

03 HY_6_mNešto malo nakon 20 sati večer otvara jedan perspektivan domaći bend, Manheim iz Zaboka. Momci su već nastupali po Europi, a do sada se u njihovom opusu mogu naći, osim dema izdanog 2008., EP “Kreatura” snimljen 2010 i prvi album „Nihil“ iz 2013. kojeg su objavili pod okriljem Eternal Sound Records-a. Solidan nastup ovog, kako sami sebe nazivaju „black ‘n’ roll“ kvarteta, nije uspio dovoljno zagrijati još nezainteresiranu publiku koja se tek počela skupljati u dvorani, ali zato su nakon nekoliko minuta po završetku njihovog nastupa češki Hypnos itekako ispunili tu zadaću. Hypnos postoje već 15 godina i u matičnoj Češkoj prometnuli su se u jedno od vodećih imena ekstremne death metal scene. Zvuk im je vrlo intenzivan, s posebno naglašenim bubnjevima nepresušne snage i preciznog tehniciranja, te moćnim dubokim vokalom. Zvuk je cijelo vrijeme bio na visokoj razini, ali ipak je dominacija bas bubnja bila na dosta mjesta prejaka. Bez ustručavanja se može reći da ste mogli osjetiti podrhtavanje unutarnjih organa. Za zahtjevne ekstremne metal fanove koji nakon radnog dana žude za puno buke u svakoj pjesmi i nemilosrdnom bubnjarskom izvedbom ovo je pravi bend. No, onima koji stavljaju estetiku ispred buke, ovaj bend neće biti prvi izbor.  Bend je 2012. izdao četvrti studijski album „Heretic Commando – Rise of The New Antikrist“ koji su ovim putem i promovirali. Vrlo žestok i uvjerljiv nastup, kojeg su sa zanimanjem prihvatili svi oni neumorni obožavatelji ekstremnog metala, vođeni porivom za mahanje glavama, dobro nas je zagrijao za nastup glavnih zvijezda koji je uslijedio.

07 A_4_mOko 21:15 izlaze moćni švedski vikinzi naoružani svojim instrumentima. Amon Amarth sam osobno nekoliko puta gledala i na otvorenom i u zatvorenom i naravno da su jedan od onih bendova koji se pokažu u najboljem svjetlu na otvorenom gdje im se zvuk neometano širi u prostor, ali dobro ozvučenje u Tvornici još me jednom podsjetilo da bend beskompromisno poljulja bilo koju manju ili veću dvoranu. Bez obzira što je nastupu svjedočilo nešto manje ljudi nego što je to bilo prijašnjih godina, brzo se stvorila atmosfera kao da sviraju ispred nekoliko tisuća ljudi, što se moglo itekako osjetiti u prednjim redovima gdje sam se uspjela i ovoga puta progurati. Jedna od glavnih karakteristika benda koja potvrđuje zašto su Amon Amarth toliko cijenjeni jest ta što ne troše niti atom snage bespotrebno ni uzalud. U njihovom nastupu nema ničeg previše ni premalo, nema pretjerivanja, nema međusobnog nadjačavanja. Sve je usklađeno, od odlične bubnjarske podloge Fredrika Anderssona, preko gitarskog vodstva Olavija Mikkonena do prodornog dubokog glasa frontmena Johana Hegga, imate konstantan balans koji stoji u osnovi interpretacije zahtjevnog i žestokog glazbenog sadržaja. Konzistentnosti bendova izričaja doprinosi i činjenica da je postava stabilna već zadnjih 16 godina, a kvalitetna dugogodišnja suradnja i međusobno razumijevanje, što očito izvrsno funkcionira i vidi se na pozornici, ne može rezultirati ničim drugim osim – uspjehom. Nakon prvih „Father Of The Wolf“ i „Deceiver Of The Gods“ sa zadnjeg albuma izdanog lani „Deceiver Of The Gods“ posvećenog nestašnom i zluradom bogu Lokiju, Fredrikovi 09 A_6_mbubnjevi tutnjaju u jednoj od njihovih najlegendarnijih himni „Death In Fire“ s „Versus The World-a“. Oduševljavaju i na melodičnoj „As Loke Falls“, snažnoj i epskoj „We Shall Destroy“ i na jednom od mojih najvećih favorita „Guardians Of Asgaard“ koja je neizostavna i koju svaki put jedva čekam čuti uživo. Johan nas je nekoliko puta pozdravio s „Dobra večer, kako ste?“ na hrvatskom što je kod fanova izazvalo posebnu ushićenost. S ostatka set liste valja spomenuti „Runes To My Memory“, „Varyags Of Miklagaard“, „The Last Stand Of Frej“ za koju je Johan rekao da će možda za nas biti prežestoka, iako iskreno ne znam zašto bi bila, a kad je vidio da je hrvatska publika neukrotiva i rekao da je bendu drago što su opet tu i da vidi da volimo poludjeti, uveo nas je u nemilosrdnu „Destroyer Of The Universe“, u kojoj je ovjekovječena tema o uništavatelju Zemlje, bogu Surturu. Slijede „Cry Of The Black Birds“ i „War Of The Gods“ nakon koje nismo dugo trebali čekati na bis. Na njemu nas je bend ugodno iznenadio s glasnom „Twilight Of The Thunder God“, a za vrijeme posljednje, legendarne himne „The Pursuit Of Vikings“ publiku je toliko ponijela dobra komunikacija s Johanom da smo svi kolektivno pjevali glasnije od njega. Ipak smo mi „njihovi Vikinzi i ova je bila za nas“ kako je rekao. Pozdravljajući nas uz bacanje trzalica, ručnika, majica i palica za bubnjeve, bend se nakon sat i pol svirke oprašta od svoje vjerne hrvatske publike. Odličan zvuk, odlična set lista i komunikacija s publikom za svaku pohvalu. Amon Amarth još će se sigurno puno puta vraćati ovdje kako bi još jednom kroz glazbu prenijeli ratničku skandinavsku silu lojalnim domaćim metal fanovima.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Branimir Habek