Aerosmith_25062014-7037AEROSMITH + ALTER BRIDGE – Italija, Milano, Fiera di Milan Rho, 25.6.2014.

Toliko je problema bilo vezano uz ovaj koncert da skoro ovaj report ne bi niti bio napisan. No sreća nam se osmjehnula i sve je na kraju ispalo savršeno. Od samoga puta (hvala, Art Travelu!), vremena – koje je do samog ulaza u Milano obećavalo samo kišu, kišu… ali onda nam je zasjalo sunce (u svakom smislu), pa do najvažnije stvari – do koncerta koji je nadmašio sva naša očekivanja i napunio srce jednog velikog fana Aerosmitha (A.M.), a jednom nevjernom Tomi pokazao da je ipak Aerosmith trenutno naj rock bend na svijetu, usprkos The Rolling Stonesima (A.V.). Jako dug put i loše vrijeme nisu bili obećavajući, ali niti sve to nije moglo otjerati veliko uzbuðenje pred koncert legendi svjetskog rocka.

Stigli smo na ogromni prostor milanskog Sajma, Rho, koji je dobrih 40tak km od samog Milana, ne znajući što očekivati osim da je to nepregledan “parter” prostor i da, ako ćemo imati lošu karmu, vidjet ćemo Stevena i Joea kao male točkice u orbiti. Očekivalo se oko 50.000 ljudi što je za stadion sasvim nesmetana brojka, ali za “brisan prostor”….
No, naše je malo društvance malo na sreću, malo na balkansko snalaženje, sebe lijepo opremilo s Gold Circle narukvicama (hvala Rosarii Leo iz Live Nation Italy!) što je značilo par metara od pozornice i stanje van pameti i sreće do kraja večeri.
AlterBridge_25062014-6875Koncert, iako najavljen kao samostalni, bio je neke vrste mini festivala budući da je Aerosmith imao čak 3 support benda plus specijalne goste, sjajni Alter Bridge.
Iako smo na žalost propustili nastupe Walking Papersa s Duffom McKaganom te Extrema, taman kada smo se smjestili ispred same pozornice odnosno “catwalka” počeo je nastup Alter Bridgea. Kakav je to nastup bio! U nešto više od sat vremena žestoke svirke, oduševili su okupljenu masu ljudi sa setlistom od deset pjesama, tri s aktualnog, izuzetno hvaljenog “Fortress” albuma (koji je na našem portalu bio i album mjeseca listopada 2013).

Iako je bilo malih problema s ozvučenjem, Alter Bridge su u tih sat vremena pokazali svu rakoš rasnog benda. Odličnog melodičnog heavy zvuka s fenomenalnim i raspoloženi vokalom Mylesom Kennedyem, dokazali su da su bend za velike arene i velike stvari. Publika je sjajno reagirala, Kennedy je čak u jednom trenutku i sišao u prve redove publike. Nisu samo nas oduševili, pogotovo moćan vokal Mylesa Kennedyja (jedva čekamo opet njegove nastupe sa Slashom ove jeseni!), ovim su nastupom pridobili mnoge nove fanove.

Nakon stvarno izvrsnog nastupa Alter Bridgea, došao je čas da “The Bad Boys from Boston” zauzmu pozornicu. Opće uzbuđenje je bilo nemjerljivo kada su Tyler i društvo izašli na stage. Dugoočekivani (prvi) koncert benda kojeg si fan cijeli život – mnogi su bili u tom stanju te večeri na Rho, i nas par također – možda smo prepristrani, ali sigurno vam je poznat onaj osjećaj kada ti srce hoće iskočiti.

Aerosmith_25062014-7099Oluja koja se te milanske noći sručila na naše glave nije bila ona vremenska, nego ona glazbena – počela je glasno i žestoko uz “Mama Kin”. Tyler i Perry na catwalku, a Whitford, Hamilton i Kramer iza njih na glavnom dijelu pozornice. Uz zaglušujući vrisak publike koja je pozdravila ove arhetipove rock zvijezde – šarene, šljokičaste, no vrhunske muzičare – krenula je jedna nezaboravna večer koja će se mnogima zalijepiti na TOP 10 koncerata koje smo ikad odgledali u životu.
Sjajna scenografija koja ni u jednom trenutku nije odvlačila pažnju sa glazbe i samog nastupa (kao kod mnogih bendova!) iako je Tyler poslovično cirkus-man, bila je pravi školski primjer kako to rade prave legende s pokrićem (neke od nas su tako jako podsjetili na čuveni AC/DC show).

Svirka se nastavila s “Eat the Rich”, i onda slijedi zborno pjevanje uz “Love in an Elevator” veliki hit s albuma “Pump”. Slijedi “Oh Yeah” sa zadnjeg albuma, i onda jedan od najvećih hitova njihove bogate karijere – “Cryin””, koji je publiku jednostavno bacio u trans. Još jedan veliki hit s “Get a Grip” albuma – “Livin’ on the Edge” završava Perryjevim “iživljavanjem” na gitari, koje smo svi jedva dočekali.
Zatim su odsvirali nama dragu “Last Child” nakon koje je Perry dobio trenutak da pokaže ne samo svoje gitarističko, već i pjevačko umijeće na “Freedom Fighter” uz popratne snimke “Perrya uličnog svirača” na velikom ekranu, koji je tog dana prošetao milanskim glavnim trgom ispred Duoma i vjerojatno od sreće ušlagirao fanove koji su se tamo slučajno zatekli.

Nakon dvije starije stvari – “Same Old Song and Dance” i “Rats in the Cellar” – uslijedila publici najvjerojatnije najdraža pjesma – “I Don’t Want to Miss a Thing”, ogroman komercijalni hit sa soundtracka za film “Armageddon”. Iako mnogi ovu pjesmu baš i ne vole upravo radi tog svog izlizanog komercijalnog prizvuka, moralo se priznati da je bila savršeno izvedena i da je sjela hoćeš-nećeš. Emocije su prštale – što iz same izvedbe, što iz publike koja je bila van sebe (pustila se i koja suza).
Aerosmith_25062014-7050Uslijedile su “No More, No More” i cover Beatlesa “Come Together”, za koju sam (A.M) uvijek tvrdila da mi je bolja od originala, “Dude (Looks Like a Lady)” i legendarna “Walk This Way” koja čak i bez Run DMCa zvuči kao da je legendarni trio na pozornici, iako znamo da to nije originalna verzija, ali je svakako bolja s repanjem (A.V.).

Za bis su ostavili prave poslastice. Na catwalk su postavili bijeli klavir, a sa zamračene pozornice se došetao Tyler zaogrnut talijanskom zastavom, namazan florescentnim “ratničkim” bojama i počeo svirati prekrasnu baladu “Angel” s “Permanent Vacation” albuma. I tu su mnogi zasuzili, nema što. Čaroban trenutak koji se samo prelio u apsolutno razoružavajuću “Dream On”.
I onda se visoki, plavi cooler na basu zvan Tom Hamilton laganim smješkom došetao na catwalk svirajući svima poznati uvod… i rasturačina za kraj ovog apsolutno fantastičnog koncerta je počela. Jasno, riječ je o “Sweet Emotion”. Na kraju su nas zasuli konfetima iz topova i prekrasnoj večeri (ako tako možemo nazvati primarno hard rockersku večer) je bio kraj.

Aerosmith je inače kasnio pola sata, no ni kašnjenje nastupa i relativno kratko trajanje koncerta (nešto manje od dva sata) potpuno su nebitne stavke u ovoj priči jer ništa, ali ništa ne može okaljati koncert koji su nam ovi divovi rocka dali. Vrhunski muzičari, majstori improvizacije, najbolji američki rock band u povijesti dokazao je da nisu još za mirovinu. Precizni i u sviranju i pjevanju, tu je bilo jako malo falševa i švercanja.
Sjajno raspoloženi, Tyler i Perry u posve “bratskom zagrljaju” (iako smo se mi prije koncerta skoro okladili hoće li biti padanja sa pozornice…) držali su tempo i atmosferu koncerta na zavidnoj razini. Hamilton i Kramer su velikom energijom držali ubitačan ritam izvedbe, a Whitford, premda je Perry glavna gitaristička zvijezda benda, je zaista pravi majstor gitare.
Aerosmith_25062014-6949Nekadašnji Toxic Twins – unatoč svim neslaganjima u prošlosti i umjetničkim razilaženjima, i dalje imaju kemiju koja je opipljiva i neraskidiva – Steven Tyler i Joe Perry… Ježi ga, to je to.

Perryjevi blues-rock riffovi i solaže izvrsna su podloga Tylerovom osebujnom vokalu koji je u ponedjeljak navečer jednostavno blistao. Bez imalo problema je Tyler vrištao i pjevao kako samo on to zna, vokalno ali i fizički suvereno vladao pozornicom.

Nakon u kratkom vremenu odgledanih par koncerata nekolicine apsolutno najvećih zvijezda i legendi svjetskog r’n’r i/ili rocka možda je ipak Tyler taj – The King. Neki nemaju dovoljno energije, neki karizme, neki glasnice ili sjećanja kako nešto treba odsvirati ili odpjevati, ili nešto deseto … Tyler & Co. imaju sve…. And they are Walking Their Way!

Setlists:

Alter Bridge

Addicted to Pain
Come to Life
Before Tomorrow Comes
Cry of Achilles
Ghost of Days Gone By
Fortress
Metalingus
Blackbird
Isolation
Rise Today

Aerosmith_25062014-6960Aerosmith

Mama Kin
Eat the Rich
Love in an Elevator
Oh Yeah
Cryin’
Livin’ on the Edge
Last Child
Rag Doll
Freedom Fighter (Lead Vocals by Joe Perry)
Same Old Song and Dance
Rats in the Cellar
I Don’t Want to Miss a Thing
No More No More
Come Together (The Beatles cover)
Dude (Looks Like a Lady)
Walk This Way
encore:
Dream On (with Angel snippet)
Sweet Emotion

KONCERTNA GALERIJA – CLICK OVDJE!

Izvještaj: Aleksandra Mladenović / Anastazija Vržina
Foto: Anastazija Vržina