whitesnake 16Rock spektakli divna su stvar, osobito kad se ponavljaju. Tako se Whitesnake vratio u Hrvatsku pet godina nakon sjajnog nastupa u Osijeku. Ovog su se puta preselili u zagrebački Dom sportova i priredili još jedan izvrstan šou.

Ekipa željna dobrog provoda i vrhunske glazbe s pečatom provjerenih majstora počela se skupljati još koji sat prije početka koncerta. Osjećalo se u zraku da se sprema večer za pamćenje. Publiku su na dobar provod pripremile mlade nade domaćeg hard rocka Ivan Mihaljević & Side Effects. Dečki su žestoki, nabrijani i glasni, što ih čini prikladnim odabirom za koncert ovog kalibra. Vrlo se uspješno probijaju i na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni, a njihov posljednji album „Counterclockwise” prima redom sve pohvalne kritike.

Jedne od najvitalnijih legendi hard rocka Whitesnake penju se na pozornicu nešto poslije 21 h.
Ivan Mihaljevic 1Odmah počinju u velikom stilu, žestoko i izravno hitom „Give Me All Your Love“. Karizmatični frontmen osebujna vokala David Coverdale od samog početka izvodi svoju poznatu vrtnju stalkom za mikrofon, teško bi ga bilo zamisliti da to ne čini. Skupio se popriličan broj ljudi u publici. Parter je bio pristojno ispunjen, dok su tribine djelovale poluprazne. Naime, mana je Doma sportova što količina nepopunjenih mjesta djeluje veća nego što ustvari jest. Bez obzira na to, atmosfera je bila ugrijana, osobito pred kraj koncerta kada su krenule žešće i poznatije stvari. Jednom takvom kultnom bendu s bogatom karijerom zasigurno je teško birati setlistu pa se vode metodom eliminacije koju stvar ne svirati, ali se može primijetiti da su dobro balansirali između novijih stvari i reprezentativnih, antologijskih hitova. Prvih pola sata nekako je bilo rezervirano za lakše ljubavne stvari. Coverdale često iskorištava vrijeme između pjesama za obraćanje fanovima. Tako je, na primjer, najavljivao da slijede pjesme „about love and fucking“ (pitamo se koje pritom nije imao na umu jer je sigurno 80% Whitesnakeova opusa na srodnu tematiku) i nazdravio za trideset pet godina postojanja benda.

whitesnake 19Whitesnakeov je nastup potrajao nešto duže od sat i pol. Osim hitova koji su uslijedili poput „Don’t Break My Heart Again“, „Gambler“, „Forevermore“, „Best Years“, „Here I Go Again“, „Fool for Your Loving“ te stvari koje su ostavili za bis – „Ain’t No Love in the Heart of the City“, a capella verzije „Soldier of Fortune“ i legendarne „Still of the Night“ vrijedi istaknuti impresivne solo dionice. Gitaristi Doug Aldrich i Reb Beach najprije su „džemali“ svaki zasebno, a potom se ujedinili. Bubnjar Tommy Aldridge svojevrstan je luđak. Savršeno proizvodi ritam, brz je i dojmljiv. U jednom trenutku ostavlja se palica i bubnja golim šakama. Publika je sad već savršeno zagrijana i rasplesana. Osjećala se kulminacija u aumosferi kako se šou primicao kraju. Spomenula bih još da su izveli i stvar „Bad Boys“, čiji je tekst inače Zele Lipovača suptilno uklopio u svoju stvar „Can’t Stop“. Tko to još nije osvijestio – Metrolyrics, Youtube. Jer je naprosto grijeh toliko pokrasti tekst pjesme.

Uistinu je poseban doživljaj na jednom mjestu čuti toliko rock hitova uz koje si odrastao i formirao svoj glazbeni ukus. Whitesnake su razvalili Dom sportova i nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Sjajan šou, raspoložena publika i primjerena atmosfera, reklo bi se baš sve onako kako bi trebalo biti. Ukratko, bilo je odlično te svi koji su se nećkali bi li došli ili ne bi mogu požaliti jer dvjestotinjak kuna uistinu nije puno za ovakav sjajan koncert, pa čak ni za hrvatske prilike.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK OVDJE!

Izvještaj: Tihana Klajzner
Foto: Branimir Habek