Dillinger Escape Plan objasnio pojam mathcorea.

U subotu, 5.10., Dillingeri su pokazali zagrebačkoj publici kako se svira pravi mathcore. Naravno,ne možemo ih svrstati niti u jedan žanr, jer ih kombiniraju previše, ali ako kažemo mathcore, sigurno nećemo pogriješiti. Ovo je bio prvi puta da su u svojoj karijeri nastupali u našim (ex-yu) krajevima, najbliže što su nam bili je Beč i Budimpešta. Prava ekskluziva.

Predgrupe su bile Maybeshewill iz Engleske koji su već bili kod nas prošle godine te Circles iz daleke nam Australije.

MaybeSheWillNa samom ulasku gužva je bila neprimjetna, tj. nije je ni bilo što je čudno s obzirom na veličinu bendova koji su svirali i male cijene upada. Circles su pred katastrofalno malo ljudi svirali, stvarno kao bend nisu loši, dapače, odlični su i pred malobrojnom publikom su svoju skromnu setlistu odsvirali, zahvalili se i otišli. Druga predgrupa je bio već stari nam znanac Maybeshewill i tokom njih i dok su svirali se Tvornica polagano počela puniti. Nažalost, prošle godine sam ih propustio. Kažem nažalost jer su dečki stvarno odlični. Post-rock na nivou, stvarno odlični za pogledati, nisu razočarali, ali pred relativno malo ljudi su svirali.

Nakon predgrupa dolaze Dillingeri. Otvaraju sa Prancerom i Farewell, Mona Lisa, i odma nastaje pomutnja. Tko pije? Tko plaća? Šta, huh, molim? Kaos. Ekipa je počela ludovati i onda su oderali Milk Lizarda i zatim Panasonic Youth. U dvadesetak minuta, tona kaosa. Bend je preenergičan, kao da su im majke stavljale speed u mlijeko kad su bili djeca i užasno su kompleksni i opet, odsviraju sve u ton. Što je zapravo prebrutalno jer imaš osjećaj kao da se gađaju gitarama. Pjevač nije nijednom ispao, sve je potrefio u milisekundu, kirurški precizno. Malo zastrašujuće ili jednostavno kada dođu na pozornicu uključe par dodatnih moždanih vijuga da poprate svaki pokret člana, ton basa, gitare, udarac činele i vrisak koji Greg proizvede. Par novih stvari, pa stara. TheDillingerEscapePlan01Par sa novijih albuma , ekipa skače, divlja, stagedivea, pjevač baca mikrofon, gitarist pruža gitaru ekipi, ludnica. I taman kad je sve bilo na vrhuncu, odlaze. Vraćaju se na bis i odsviraju još tri stvari, uključujući i po mnogima najbolju / najlegendarniju stvar koju su ikada napravili, 45% burnt. Kaos. Kaos.. KAOS! Prisustvovali smo kreativnom kaosu i nečem unikatnom. Ne znam da li na sceni postoji bend koji je luđi na pozornici no što su to Dillingeri. Pri tome mislim na energiju koju ulože i tih par kilometara koje pređu na pozornici tokom nastupa od sat i pol.

Zaključno, ovo čem smo nazočili u subotu nećemo još dugo vremena moći vidjeti u našoj državi i to iz više razloga. Prvi i osnovni je taj što ekipa ili nije čula za koncert (u što čisto sumnjam jer je organizator napravio dobru promociju) ili ih doslovno boli briga što i kad svira sve dok ne mogu nagebati zlovu za upad. Činjenica je da za bend poput Dillingera i odlične dvije predgrupe nije problem dati 110kn. Drago mi je da još uvijek ima ljudi koji idu na ovakve koncerte, ali ako posjećenost bude ovakva kakva je bila u subotu, mislim da ćemo se polagano moći opraštati TheDillingerEscapePlan02sa bendovima ovakvog kalibra u Zagrebu.

Svaka čast organizatoru, u nepuna 4 mjeseca nam je doveo odlične bendove za relativno male cijenu karte. Tko nije bio na koncertu, jednostavno mu može biti žao, jer danas u ovo doba, kada su kod nas najjeftinije cijene karata za koncerte nema opravdanja za nedolazak.

Setlista:

  1. Prancer
  2. Farewell, Mona Lisa
  3. Milk Lizard
  4. Panasonic Youth
  5. Room Full of Eyes
  6. Black Bubblegum
  7. Sugar Coated Sour
  8. Hero of the Soviet Union
  9. Nothing’s Funny
  10. One of Us is the Killer
  11. Crossburner
  12. Dead as History
  13. Good Neighbor
  14. When I Lost My Bet
  15. Sunshine the Werewolf

Bis:

  1. Gold Teeth on a Bum
  2. Come to Daddy (Aphex Twin cover)
  3. 43% Burnt

Izvještaj: Josip Ivić
Foto: LR Photographie, Tommy AU Photo (Flickr.com; arhiva)