Tame Impala SiskaNovi ljubimci publike, neo-psihodelični rock band iz Pertha u Australiji ponovo je na turneji nakon što je prošle godine odradio vizrazito uspješnu skoro posve rasprodanu turneju kojim je promovirao izvrstan, vrlo hvaljen i nagrađivan drugi studio album “Lonerism”. Nakon što su završili prošlogodišnju turneju, potražnja za Tame Impala nije prestajala, pa je bend i ove godine odlučio na novu turneju.
Na našim prostorima nemamo mnogo prilika vidjeti uživo nekoga tko je relativno “friški” al istovremeno totalno IN, vruća roba, stoga je koncert u susjednoj nam Sloveniji bio poprilično iščekivan da provjerim da li je zaista istina sve o čemu ih bije dobar glas uživo i da li je sva ta halabuka oko benda zaista opravdana.

Odličan prostor Kina Šiška, koji je nekad bio stara prosječna kinodvorana preuređen u sjajnu akustičnu koncertnu dvoranu, bio je pun fanova Tame Impale, što vjerojatno niti sami Australci nisu očekivali. Sama činjenica da je koncert bio rasprodan, govori mnogo.
Kevin Parker je suptilan frontman – pjevač i kompozitor koji je zapravo bio pravi i jedini član Tame Impale na samim počecima benda. Glazbenike koji sada sačinjavaju line-up, Parker je okupio najviše radi toga što nije sam (za razliku od debi albuma “Innerspeaker”) mogao i uživo odsvirati sve instrumente, no momci su sve samo ne prateći glazbenici ili plaćenici – oni su zaista prava stvar. Nije nikakva tajna da je Parker spiritus movens, energija i kreator glazbe, no ostatak članova je i više nego zaslužan za to kako Tame Impala zvuči uživo, te kako djeluje na publiku (i na kraju zašto su ponovo na turneji). Osim što djeluju potpuno stopljeni međusobno, odnosno s Parkerom i glazbom koju je on napisao daleko prije nego su se okupili, uživo su izvedbe ne samo svirački moćne nego su i nevjerojatno kompaktne i uigrane.

Tame Impala SIska 02Tame Impalina glazbe je mnogo više instrumentalan stav nego prenošenje poruka pjevanjem. Parkera možemo opisati kao pjevača koji je na razini većine pjevača rock psihodelije 70.-tih, s tom razlikom da njegovi vokali često zvuče vrlo eterično, što je sasvim sigurno drugačije od te ere a svakako je korak naprijed u izvedbi, iako nije jedini koji pjeva na takav način. Samo je možda dojmljivije. Njegovo pjevanje je putovanje čudnim, otkvačenim, ali sjajnim glazbenim podlogama koje interaktivno usvajaju i jamming, improvizaciju, neoredvidljive gitarske solaže i drska i smjela ritam riješenja – bubnjanja i bas dionice.

Bend je priredio set listu koja je uključivala većinu pjesmama sa oba albuma, “Lonerism” i debija “Innerspeaker” što je trajalo skoro više od sat i pol svirke.

Prvi vrhunac večer bio je na mom favoritu, “Half Full Glass of Wine”, koja me je dirketno podsjetila na velikane i pionire psihodeličnog rocka: The Yardbirds, Jimmi Hendrix, The Byrds ili The Doors.
Drugi je bio na hit singlu “Desire Be Desire Go”, ako uopće možemo nazvati jednu psihodeličun pjesmu hitom. Publika je odlično reagirala na sve pjesme i očito uživala. Ako ne računamo određeni broj znatiželjnika koji se tamo našao samo radi toga što je bend IN, pa im je psihodelija a la Tame Impala na kraju ipak bila malo previše monotona.

Koncert su završili s jednim podužim bisom i sjajnim krajem i bio je sve što sam očekivala i mnogo više od toga – zaista me se dojmilo sviranje svih članova benda (sada ih ima pet, ne samo četiri) što opet pokazuje Parkerovu nenametljivu sposobnost da ništa ne želi raditi napola.

Tame Impala nije bend za svakoga. Ni studijski niti uživo. Bend se čvrsto drži osnovnog žanra, iako Parker s lakoćom uključuje većinu podžanrova – još je uvijek orijentiran isključivo na primarni žanr uz korištenje vrlo specifičnog vokalnog izričaja, bez izleta u nepoznato.

KONCERTNA FOTOGALERIJA – KLIK OVDJE!

Izvještaj i foto: Anastazija Vržina