RAZORS OVER EUROPE 2013
SHINING, STERBHAUS, CREST OF DARKNESS
GALA HALA, LJUBLJANA
Upad: 20/24 eur

Oh, please don’t take my sunshine away…

11-Crest-Of-DarknessMislim da bih se mogla preseliti u Ljubljanu. Danas je stvarno dobro biti metalac u slovenskoj prijestolnici. Dirty Skunks su se i ovaj put pobrinuli da njihov grad ne zaobiđe još jedan kvalitetan paket bendova.
Negdje oko osam sati smo počeli ulaziti u Gala Halu. Klub se polako punio i već sam se pobojala da će prostor biti poluprazan, ali do kraja večeri je sve bilo dupkom puno.
Crest Of Darkness su nastupili pred nekolicinom slušatelja koji su sa zanimanjem popratili njihov nastup. Ranije ove godine su objavili svoj šesti studijski album In The Presence Of Death kojeg su nam te večeri i promovirali. Na sceni su jako simpatični, opušteni i zabavni pa mi je došlo da im stavim etiketu “vaši poslovično omiljeni susjedi Norvežani“. Frontman, basist i osnivač benda Ingar se zaista trudio animirati publiku kreveljeći se krvavih usta, pozivajući okupljene da se približe, inscenirajući felatio na gitaristu Janu Fredriku Solheimu… Nekako, bez obzira na sve njegove napore, publika je ostala malo po strani i tek pred kraj njihovog seta se počela opuštati.

15-SterbhausSterbhaus je ove godine prilično zaposlen bend. Sredinom godine su bili na turneji sa Vaderom i Melecheshom kada smo ih imali priliku vidjeti i u Zagrebu. Njihov je prvi nastup u Ljubljani prošao bolje nego u Zagrebu, čisto zato što su ovaj put imali malo bolju posjećenost. Nastup im je bio standardno pozitivnog predznaka s jako dobrom komunikacijom na relaciji bend – publika. Unatoč tehničkim problemima s gitarom, nisu dozvolili da ih to smete – frontman je objeručke prihvatio ulogu glavnog zabavljača uz riječi da mu će postati stand-up komičar. Problem je brzo otklonjen pa je čovjek mogao odahnuti i nastaviti sa glazbenim programom. Bilo je još zabavnih komunikacijskih momenata kao kad je frontman čuo nekoga iz publike kako growla pa ga pohvalio ili kad je bend svirao country melodiju uz izjavu “mislim da nikad prije niste čuli country na Shiningovom koncertu“. 🙂

25-ShiningEto kad sam već doživjela da u toj atmosferi čujem country , došlo je i vrijeme da napokon čujem i vidim Shining ili švedski Shining, Kvarforthov Shining i kako li ih već ne zovu da bi ih se razlučilo od imenjaka iz Norveške. Zanimljivo je da je Gala Hala ugostila u razmaku od dva tjedna oba Shininga. Hm, bilo bi zaista interesantno kad bi zajedno krenuli na turneju.
Nego, da se vratim na koncert. Kako se bližio trenutak njihovog pojavljivanja na pozornici, gužva se u klubu sve više povećavala. Ovaj sam si put dala zadatak pregledati publiku i potvrđujem da je ona tvrdnja o Shiningu kao “ženskom bendu” opravdana. Iako, zamijetila sam veliki broj pripadnika muškog spola koji su “došli zbog cure“, ali prema njihovom ponašanju tijekom koncerta mogu ustvrditi da im je to slabašna isprika jer su i sami uživali, pjevali pjesme i pružali ruke prema bendu. Meni je bilo dovoljno sasvim malo da se totalno izgubim u prostoru i vremenu. Stopila sam se tamo sa pjesmama Ohm (Sommar Med Siv), Yttligare Ett Steg Närmare Total Jävla Utfrysning, Förtvivlan, Min Arvedel… U nekom sam se trenutku sjetila da bi trebalo uključiti fotoaparat kako bih mogla uz ovaj izvještaj dostaviti i par svjetlopisa. Niklas je vidno smršavio otkad sam ga zadnji put vidjela, a mogu reći da je bio i puno smireniji. Nonšalanto bi se sagnuo i uzeo cigaretu od uzbuđenih djevojaka iz prvog reda te bi im ih vratio nakon dva-tri dima. Nije bilo rezanja ruku niti krvi osim prelaženja plamenom iz upaljača preko podlaktica kada su Niklas i basist Christian sjedili ispred bubnjava leđima okrenuti publici.

41-ShiningPeter Huss i Euge Valovirta su se iskazali kao izvrsni gitaristi – ne samo perfektnom tehnikom sviranja nego i samoj uživljenosti u ono što isporučuju svojim fanovima. Mislim da je napokon vrijeme da se Shiningu obraća kao punopravnom bendu, a ne kao projektu Niklasa Kvarfortha. Iako je on sam idejni začetnik i kreativni pokretač ta činjenica ne umanjuje vrijednost i kvalitetu ostalih glazbenika koji oduševljavaju svojim velikim talentom.
Sat i pol uz Shining brzo prođe. Da je moj novčanik bio malo raspoloženiji, mislim da trenutno ne bih sjedila doma i pisala ovaj izvještaj, definitivno bih otišla i na par sljedećih koncerata. Ovako mi ne preostaje drugo, nego čekati da opet dođu u negdje u blizinu, zaviju moj mali svijet u jezovitu tamu kojom vlada beskrajna studen.

KONCERTNA GALERIJA – KLIK!

Izvještaj i foto: Martina Šestić; martina@venia-mag.net