RogerWaters_2011_02Roger Waters umjetničko je ime koje ne treba predstavljati, znaju ga i poznaju svi uzrasti kao i štovatelji svih glazbenih pravaca. Roger Waters se po posljednji put otisnuo na turneju sa svojim legendarnim ”The Wall”, a zid se, nakon što je posjetio Zagreb prije dvije godine, 23. srpnja zaustavio i na poljudskoj ljepotici, stadionu NK Hajduk u srcu Splita. I kako se i očekivalo, ovaj veliki glazbenik još nas je jednom počastio koncertom koji ćemo prepričavati ne samo djeci, već i unucima.
”The Wall” je, koliko god mu to neki željeli osporiti, jedini istinski egzistirajući spektakl i bez ikakve dileme najveća stvar koju ste u glazbi mogli doživjeti. Sinoć na poljudskom stadionu po posljednji put ikada u Hrvatskoj. Jer Roger Waters nakon ove će turneje umiroviti svoj najupečatljiviji rukopis.
Poljud je Watersu vratio istom mjerom, spektakularnom brojkom od 20 tisuća posjetitelja koji su u jednom dahu pratili scensko-glazbeni spektakl koji se odvijao pred njihovim očima i ušima. The Wall je upravo to – prvenstveno scenski, a tek potom glazbeni spektakl, jedna od najcjelovitijih i najnadahnutijih predstava kojima svjedoči čovječanstvo. Fascinantno je koliko se multimedijalnog sadržaja i osjećaja može prenijeti na 150 metara dugom zidu izgrađenom od kartonskih kutija. Pritom je taj zid najimpresivniji specijalni efekt i produkcijsko dostignuće kojemu svjedočimo, čak i u 21. stoljeću tehnoloških čuda i ostvarenja. Da i nije tako, karizmatični frontman jednog od najkultnijih bendova ikada, konceptualni album i izvrsnost izvedbe koja kao i prije tri desetljeća glasno odjekuje u svojoj borbi protiv religije i vlasti učinili bi Poljud centrom svijeta, a publiku ujedinili u treptaju oka.
RogerWaters_Arena2011_01”Outside the Wall” je otvorila poljudski spektakl, Roger Waters sa neviđenom je jednostavnošću gradio svoj zid, iz pjesme u pjesmu, iz pljeska u pljesak. ”In the Flesh?”, ”The Thin Ice”, ”Another Brick in the Wall Pt. 1”, izvedba na rubu fantazije, publika na rubu lanisranja u središte glazbene erupcije. Pirotehnički efekti, poigravanje iluzijom (kao kad se avion zaletio u vrh zida već tijekom izvebe legendarne ”In the Flesh?”), ali osjećajima jer nitko nije ostao ravnodušan na prikazane fotografije poginulih u ratu, a jedan od vrhunaca ove neponovljive večeri bio je i odgovor na pitanje: ”Should I trust the Government” koje je postavio sam Waters kada odgovor s jedne strane glasio: ”No fucking way!”, a s druge ”Nema jebene šanse”. Odvijalo se to tijekom uvijek mješavinom osjećaja ispunjene ”Mother”.
Antiratna i anti-politička tematika koja se provlači ovim vizualnim i akustičnim užitkom za sva osjetila, dokazano je, nikada ne gubi na snazi, a impresivan efekt zida sa svim njegovim efektima publiku su iz pjesme u pjesmu ostavljale širom otvorenih očiju što je Watersu samo dalo dodatne bodove za scenski dio priče kojim su promarširali i toliko mu omraženi političari, ali i svima koji prate Watersa i zid vrlo dobro poznata leteća svinja.

(c) Anastazija Vrzina”Comfortably Numb” u drugom dijelu koncerta bio je trenutak koji su mnogi čekali, i nisu ostali razočarani jer Watersova je izvedba pred sivim zidom bila gotovo nestvarno dobra, besprijekorna. Istovremeno, ova je pjesma po tko zna koji puta ujedinila sve generacije okupljene na Poljudu što je još jedan u nizu dokaza koliko su Roger Waters, Pink Floyd i The Wall bitni i nezaobilazni u povijesti glazbe.
Nakon trosatnog spektakla koji će biti zapamćen kao još jedna divna splitska noć, nakon što je zid srušen i nakon što je utihnula zadnja nota završnih ”The Trial” i ”Outside the Wall” ostalo je sjećanje. Ono je neizbrisivo. Baš kao i zid koji će i unatoč svom skorom umirovljenju nastaviti živjeti, graditi se i rušiti u srcima generacija i generacija poklonika veličanstvenih Rogera Watersa i Pink Floyd. To je jedino i pošteno jer Watersova publika ne voli rastanke…. stoga, do neke druge prigode!

Izvještaj: Jadranka Novak
Foto: Anastazija Vržina (arhiva)