PIL 01John Lydon aka Johnny Rotten ex Sex Pistols i njegovi Public Image Ltd – sinoć je oživjela povijest glazbe u Tvornici Kulture u Zagrebu. Možete nevoljeti punk, ali nije za odreći važnost ovoj osobi i njegovoj glazbi i mjestu koje Lydon/Rotten zauzima.  Pa bez obzira što se ona veže isključivo na njegovu prvu i drugu fazu glazbene karijere a ne ovu zadnju – totalno neaktivnu. Institut hrrvatske glazbe odnosno Ured naše nacionalne diskografske nagrade Porin je također to promptno primjenio u praksi te je tako dodijelio specijalnog Porina za posebna dostignuća i zasluge u glazbi buntovniku Lydonu.
No činilo se da su tu “težinu” trenutka i samog događaja više percipirali glazbeni djelatnici i mediji nego sama publika. Ja sam svakako očekivala dupkom pun klub i bila nemalo iznenađena da je bilo dosta prostora u Tvornici, i iako se klub fino popunio to niti izdaleka nije bilo ono što je trebalo biti.

Budimo realni, neke figure u svijetu glazbe reda radi ako ničeg drugog morate vidjeti barem jednom. Svi glazboljupci i glazbodjelatnici koji imalo drže do sebe jednom trebaju vidjeti legende poput Dylana, preostalih Beatlesa, Claptona, Stonese… pa tako i Lydona.
Ja prva nisam nikada bila pretjerano “into” punk pokret iako sam ga respektirala i podržavala, mislim na prave početke The Clash i Sex Pistolsa naravno. Ali sinoć sam jednostavno morala biti u Tvornici.  I još mnogo mnogo više drugih. A nisu.

PIL 02Koncert PiL-a došao je u Hrvatsku jako kasno. Možda prekasno, iako za legende i povijest nikad nije kasno. Ali svejedno mislim da bismo svi koji smo sinoć bili u Tvornici radije vidjeli PiL i Lydon/Rotten kombinaciju u njihovim ranim danima drugog albuma recimo, a sasvim sigurno ne nakon 17 godina “lignjenja” i nerada, perioda do aktualnog “This is PiL” albuma. Nešto je slično i Lydon sam komentirao okupljenoj publici  “žao mi je što nam je toliko dugo trebalo da dođemo u Hrvatsku”.

Vjerojatno će velikom broju vas biti upitno to u zadnje vrijeme “učestalo” zakašnjelo dolaženje nekdašnjih velikih imena glazbe. Jesu li oni po čemu još uvijek relevantni? Uglavnom nisu glazbeno, ali ipak teško je reći da ti (prvi) nastupi ipak nisu relevantni po nečemu. Iako kada odgledate koncert bogme dobijete taj dojam. Ili ako ništa drugo, niste sami sigurni u zaključak.

Komično odjeven i ostario, Lydon je sinoć iskoristio svoj ograničen vokalni raspon do maksimuma. Bilo je tu kratkih bljeskova stare energije, bijesa i bunta, no uglavnom je to bilo jedno nostalgično poimanje nekdašnjeg dobrog funky dance “groovea” koji i sada “pali” ali koji definitivno pripada povijesti. I što onda možete iz svega toga zaključiti?

Od prve pjesme “Albatross” (trebala je biti “4 enclosed walls” ali su je izostavili) bio je jasno da će to biti čisto post-punkovsko iskustvo eksperimentalnog dancea. Iliti osebujna plesna večer. Bez rocka da se razumijemo – ako ne računamo onih par navrata kada je PiL zaista “zaružio”.  Beat koji je održavao bubnjar Bruce Smith bio je skoro hipnotičan i dobro je sjeo, no na mahove su gitarista i basista zapilili po ravnoj liniji pa je koncert tu i tamo skoro visio na granici montonije.  Skoro.

PIL 03Lydon je bio… Nisam ništa specijalno očekivala, sasvim sigurno nisam očekivala Johnny Rottena, i to nismo niti dobili. Ali sinoćnji koncert PiL-a bio je ipak više nego zadovoljavajući – kad sve zbrojimo i oduzmemo. U trajanju od oko sat i 45 minuta – bio je taman koliko je trebalo da se dio glazbene povijesti odvrti pred nama i jednako toliko dovoljno da i mi postanemo dio te povijesti.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK OVDJE!

Izvještaj i foto: Anastazija Vrzina