Zadržati kultni status punih 25 godina nije nimalo lak zadatak. Kao ni sažeti cijelu četvrtinu stoljeća u nešto više od sat vremena svirke. Ipak, sve to uspjelo je odavno kultnom zagrebačkom dark bendu Phantasmagoria koji je u klubu iz kojega skoro da je sve krenulo proslavio 25. obljetnicu svog rada.

phantasma_paradise-073O kultnom statusu kluba Jabuka nepotrebno je govoriti, čak i onima koji nisu iz Zagreba jer nadaleko je poznato da se gothic pokret ovdje njegovao još u njegovo zlatno doba 80.-ih pa smo se stoga u subotu navečer vratili na „mjesto zločina“ popratiti veliki jubilej domaće gothic scene.

Prema očekivanjima, Phantasmagoria je okupila dobar dio populacije koja je na ovom istom mjestu pratila bendove prve korake, no osim njih bio je tu i podmladak naše ne baš razgranate dark/gothic scene, a sve to jamčilo je pravu darkersku proslavu u duhu ne samo Phantasmagorie već i obilježavanja smrti kultnog i među pripadnicima dark subkulture nikad prežaljenog Iana Curtisa i njegovom Joy Division koji su bili tematska odrednica after partyja.

phantasma-2012Nije tajna ni da su se tijekom dva i pol desetljeća mišljenja oko Phantasmagorie lomila i prelamala pa je bend od obožavanog dospio na mjesto najomraženijeg i tako nekoliko puta u krug. Nije se mnogo toga promijenilo ni danas, još uvijek se oko najdugovječnijih hrvatskih darkera mišljenja lome i prelamaju, a prava je šteta što domaći alternativci nemaju diljem svijeta raširenu osobinu podržati ono što je njihovo jer, nakon slavljeničkog koncerta u Jabuci je jasno, propustili su mnogo toga dobroga za čuti i doživjeti.Ono što je mene oduševilo već na samom početku nastupa kojeg je Phantasmagoria otvorila sa svojom vjerojatno najkultnijom pjesmom „Alex“ bila je odlična izvedba moje miljenice „Grad tihog očaja“, a da sve rasprave o vokalnoj kvaliteti ili sviračkoj vještini benda koji je preživio sve lovorike i svo trnje padaju u kaljužu bespotrebnih naklapanja bend je potvrdio izvevši „Isolated“, „She’s Lost Control“, „Broken Mirror“ te na kraju „Djevojka od bronce“ i dokazao da su entuzijazam, stras prema glazbi i nepokolebljivi stav sve što je potrebno za biti svoj, pa čak i unatoč pokojoj Phantasmagoria-(1)konotaciji na bendove poput Killing Joke ili The Sisters Of Mercy od čijeg utjecaja Phantasmagoria nikada nije bježala. Publika je zato rado pozdravila i bis na kojemu su odsvirane još četiri pjesme koje su samo potvrdile ono što svi već znamo – šteta je što Phantasmagoria iza sebe nema jednako impresivni diskografski opus jer ne samo Hrvatska, već i regionalna scena (pa i šire) time su mnogo propustile u ovih impresivnih 25 godina.

Phantasmagoria neko vrijeme nije nastupila u Zagrebu, možda je i dijelom razlog što je publika u svakom pogledu nagradila bend. Neovisno o tomu, koncert u zagrebačkoj Jabuci bio je jedan od najupečatljivijih koncerata Phantasmagorie i baš zato s nestrpljenjem očekujem okupljanje i na 30. obljetnici….. s barem jednim objavljenim albumom da razlog za piće u čast jednom od najdugovječnijih bendova domaće scene bude još grandiozniji.

Setlista:
Alex
Grad tihog očaja
Ja gledam svojim očima
Fenix
Better World
Isolated
Nephilim
She’s Lost Control
Poziv u raj
Power & Glory
Boje
In the Middle of Nowhere
Broken Mirror
Your Heart
One God
Djevojka od bronce

Bis:
Ne
Gimme Gimme Gimme
Anaconda
Never let me down again

Izvještaj:  Lilith Astarte
Foto: Dejan Barić (Venia-Mag arhiva)