Utorak navečer 12. studenog u Beču je ispao prilično hladan dan, no stotine metalaca, uključujući mene, su ipak izašli u koncertnu noć. Paradise Lost je bio u gradu za nastup i proslavu svoje 25-godišnje karijere.

LacunaCoil-01No, ja sam tu bio zbog drugog razloga i drugog benda… LACUNE COIL! Svirali su prije nego je Paradise Lost došao na stage kao jedan od dva support benda. Lacuna Coil je talijanski gothic metal/alternative metal bend iz Milana koji pripada najuspješnijim talijanskim metal bendovima. Ime Lacuna Coil znači „prazna ljuštura“ [lacuna (it) = prazna] i sastoji se od 6 članova. Ne samo pjevačica Cristina, već i ostatak benda se ističe i to ih čini prilično jedinstvenima u njihovom žanru. Groovy, heavy i melodični zvuk gitara sa sedam žica, masivno bas sviranje, kombinirano sa savršenim bubnjanjem i agresivnim, no isto tako intenzivnim i senzitivnim pjevanjem Cristine i Andree, pjevača, ističe „glazbeni krajolik“ Lacune Coil i čini ih jednim od mojih omiljenih bendova svih vremena.

LacunaCoil-00Koncert je počeo s mračnim introm – kao i obično. Bubnjar Cristiano Mozzati je bio prvi koji je došao na binu, dok su ga slijedili dva gitarista (Marco “Maus” Biazzi, Cristiano “Pizza” Migliore) i basist Marco Zelati. Nakon što su pjevači došli na binu, bend je počeo svirati prvu pjesmu “I Don´t Believe In Tomorrow” s posljednjeg albuma “Dark Adrenaline”. Od prve note nadalje, bend je bio motiviran i dao je 100 posto, pa čak i malo više. Nakon njihovog velikog hita i treće pjesme večeri “Our Truth” s albuma “Karmacode”, koju je direktno slijedila druga sjajna, snažna i brza pjesma pod nazivom “Upside Down” s najnovijeg albuma, bilo je jasno da ovaj bend pripada plejadi najuspješnijih. Stojeći u prvom redu, imao sam priliku vidjeti koliko su članovi benda bilo fokusirani na sviranje svojih instrumenata. Međutim, i dalje su imali vremena komunicirati s publikom, gledajući u njihova lica i razmjenjujući osmjehe sa mnom i drugima. Između pjesama pjevači su i razgovarali s publikom i predstavljali druge velike pjesme iz svog opusa, poput “Heaven´s a Lie” ili “Swamped”, obje s albuma “Comalies”. Na ove dvije pjesme ekipa je najglasnije pjevala – ipak su to dvije od najpoznatijih pjesama. Iako je ovo bio peti koncert benda kojem sam prisustvovao, ipak su me iznenadili svirajući pjesme koje obično nikad nisu svirali otkako sam počeo ići na njihove nastupe. Svaki put kad Cristina kaže da će svirati jednu pjesmu na maternjem talijanskom, sviraju pjesmu “Senzafine”. No, ovaj put su svirali “Without Fear”, jako lijepu baladu sa sjajnom solažom – i to nije bilo jedino iznenađenje večeri. Ono što me je također iznenadilo jest da, što je duže trajao nastup, više je ekipa reagirala na bend. Međutim, već je bilo vrijeme za Paradise Lost, pa je bend morao ići. No, ne bez posljednje dvije pjesme “Trip the Darkness” – jedne od najnovijih pjesama – i singla “Spellbound” s albuma “Shallow Life”. Te dvije pjesme su bile najsnažnije i najteže pjesme, s masivnim i brzim gitarama i finalnim, snažnim i energičnim pojavljivanjem benda. Uzevši sve u obzir, bio je to izvrstan sat vremena sa Lacunom Coil. Svirali su zanimljivu mješavinu najvažnijih LacunaCoil-02hitova s posljednja četiri albuma, uz nekoliko iznenađenja i s istovremeno mnogo pozitivne i agresivne energije ove večeri. Ovaj bend me nikada nije razočarao. Čak ni kao opening act. Jedva čekam da ih ponovno vidim, nadajmo se s novim izdanjem.

Što se tiče Katatonije i Paradise Losta – što se uopće može reći osim – sjajni nastupi i općenito izvrstan događaj s tri benda koji je umanjio melankoliju studenog s gotičkim metalom bez premca i proslavom duge i uspješne karijere Paradise Losta. Njihovi fanovi su se veselili i ostali kasnije razgovarati o koncertu, nadajući se, kao i ja, da ćemo ih sve opet vidjeti uskoro u legendarnom ambijentu bečke Arene.

LACUNA COIL FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj i foto: Samir Sarajlić