Orphaned_Land_new_tour_lineupNedjelja je jedan od onih mirnih dana u tjednu kada se samo želite odmoriti jer je sutra novi radni dan. Međutim ova je nedjelja u Mariboru samo naizgled bila mirna jer se uvečer spremao koncert nabijen emocijama u poznatom lokalnom alternativnom klubu Mc Pekarna (ili kako bi Ljubljančani rekli – mariborska Metelkova).
Maleni klub uz samu željezničku prugu ugostio je tek nešto više od stotinjak posjetitelja. Možda ovaj broj zvuči premalen, ali je baš zato ovo bio najintimniji koncert na kojem sam bila.
Oko pola osam na pozornicu izlaze dečki iz francuskog benda The Mars Chronicles. Kada sam bacila pogled na lica, primjetila sam da svi imaju crne leće što im je dalo pravi marsovski/vanzemaljski izgled. Do sada nisam imala priliku čuti ništa iz njihovog opusa pa sam sa zanimanjem popratila nastup. Unatoč tome što su svirali pred šačicom ljudi (dvorana je bila skoro pa prazna), potrudili su napraviti punokrvni glazbeni show za sve nas prisutne, a komotno su se mogli ponašati kao da su na probi za nastup. Međutim, tonac je odradio svoje (ili ne) te im upropastio zvuk pa je cijela priča zvučala kaotično, a mislim da audio-kaos nije bila namjera njihovog polusatnog nastupa.
Nakon kratke pauze pozornicu zauzima druga predgrupa – izraelski bend Matricide. Ovo im je prva europska turneja, a spremno su uskočili nakon što je birokracija učinila svoje i spriječila da jordanski Bilocate nastavi svoje putovanje uz Orphaned Land. Sviraju nekakav veseli nu-metal sa puno groovea i povremenim izletima u death metal i metalcore. Već su prvom pjesmom privukli nešto veći broj ljudi u dvoranu. Nastup je u pravom smislu riječi prštao od energije. Dečki su toliko dinamični i ostvaruju izvrsnu komunikaciju sa publikom da bi im neki iskusniji žanrovski kolege mogli pozavidjeti.
Eksplozivni Matricide nakon odsviranog seta ustupa mjesto trećoj predgrupi i drugom francuskom bendu ove večeri – KLONE. Osim što su iz iste države kao i The Mars Chronicles, imaju i istog bubnjara koji se ovaj put na pozornici pojavio bez svojih marsovskih leća. Kao vrhunac njihovog nastupa izdvojila bih trenutak kada je pjevač sišao u publiku i krećući se među oduševljenim licima otpjevao cijelu pjesmu.
Kako se bližio kraj njihovog nastupa, tako sam sve nestrpljivije očekivala trenutak kada će se na pozornici pojaviti zvijezde večeri – Orphaned Land.
Malo je prikladnih epiteta kojima se može opisati ovaj bend – o njima najbolje govore reakcije fanova, emocije koje pobuđuju njihove majstorski uglazbljene pjesme i ona toplina koju prenose pa postanete sigurni da ima nade za ovaj svijet, da nije sve nestalo u nepovrat i da svjetlo na kraju tunela sve jasnije sijaji. Svojim su najnovijim albumom All Is One još jasnije svijetu odaslali poruku da je dosta više nepotrebnog nasilja, ubijanja i razlika izazvanih rasnim, religijskim, nacionalnim i ekonomskim činiteljima. Vrijeme je da shvatimo kako smo svi povezani i da čineći zlo drugima ponajprije štetimo samima sebi.
Orphaned Land su svoju setlistu kreirali u znaku nedavno objavljenog albuma te je začinili i stvarima sa prethodnih izdanja. Na pozornicu izlaze jedan po jedan uz intro pjesme Through Fire And Water, a kako se pojavljuju tako i oduševljenje publike raste – pogotovo kada za mikrofon staje karizmatični Kobi Farhi čija prisutnost na pozornici nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Onako bos u dugoj tunici, izražajnog vokala doima se poput glazbenog mesije – što uistinu odgovara njegovoj poruci da je glazba najbolja religija.
Gitarist Yossi Sassi je nažalost izostao zbog jednog uistinu lijepog razloga – rodila mu se
treća kćer. Umjesto njega bendu se pridružio Idan Amsalem, još jedan vrhunski glazbenik koji je već imao priliku surađivati s Orphaned Landom.
Prvoj stvari slijedi All Is One i još više podiže atmosferu pa je tako u regularnom dijelu koncerta jedna od najraplesanijih pjesama uz Simple Man i Sapari. Posebno bih izdvojila dvije balade Children, koju Kobi posvećuje djeci u Siriji, te Brother – balada koja poziva na zajedništvo među zaraćenim narodima Bliskog Istoka. I jedna i druga vrlo lako pronalaze put do najtvrđih srca, a pogotovo u ovako prisnoj i intimnoj atmosferi kakva je bila u Pekarni. Mislim da se svatko od nas osjećao kao dio jedne sasvim posebne obitelji okupljene oko ovog izvrsnog benda.
Bis je donio neizostavnu pjesmu Norra el Norra sa uspješnog albuma Mabool uz koju smo svi zajedno skakali i pjevali te se najbolji mogući način pozdravili od benda.

I što reći za kraj osim da Zagrebu može biti žao što je i ovaj put propustio biti domaćin Orphaned Landu. Preostaje samo nadati se da će na nekoj sljedećoj turneji i hrvatski fanovi imati priliku vidjeti ove uistinu jedinstvene glazbenike i na svom terenu.

A setlista je bila sljedeća, ako me sjećanje dobro služi: Through Fire And Water | All Is One | Barakah(The Kiss of Babylon) | Simple Man | Brother | Birth of the Three | Let the Truce Be Known | Sapari | Children | Ocean Land | El Meod Na’la | Ya Benaye | The Thy Neverending Way
Bis: Norra el Norra/Ornaments of Gold

Izvještaj: Martina Šestić, martina@venia-mag.net