U 21h, za kada je koncert bio zakazan, Veliki pogon zagrebačke Tvornice kulture se tek počeo ozbiljnije popunjavati obožavateljima županjskih rockera. Sve je mirisalo na (još jednu) ne-rasprodanu klupsku svirku. Čak sam u jednom trenutku i pomislila da su dečki iz Opća opasnost - Zagreb, Tvornica, 13.12.2013.Opće opasnosti dosadili zagrebačkoj publici – ipak im je ovo bio peti koncert u gradu ove godine – no, poznavajući reputaciju ove grupe i razinu obožavanja njihovih fanova, tu sam opciju brzo odbacila. Možda je publiku jednostavno usporila gusta magla koja je obavila Zagreb. Bilo kako bilo, neću previši “tupiti” o kašnjenju publike, jer sama svirka je počela sa satom zakašnjenja, u 22h.

Dečkima iz Opće opasnosti nije trebalo puno da zagriju premrzlu publiku i bace u delirij najzagriženije fanove. Od prve odsvirane note, tad već dupkom puna Tvornica, pretvorila se u veliki backing zbor našem najzaposlenijem rock bandu. Od srednjoškolaca koji su tek krenuli na svoje prve rock svirke, do dama koje bi im mogle biti mame (ako ne i bake), a bilo je tu i nekoliko mladih punkera koji kao da pripadaju u London tamo negdje ’78, svi su kao jedan pjevali s Perom i bandom. Zapravo, bilo je jako lijepo vidjeti toliko mladih ljudi na jednoj ovako žestokoj, pravoj hard rock svirci. Ima još nade za rock u Hrvata!

Promatrati sam samo i mogla. Kao samo povremeni slušatelj Opæe opasnosti (mea culpa, mea maxima culpa!) koji zna tek nekoliko pjesama, ispijala sam svoju pivu, gledala razdraganu publiku i pokretima glave pratila žestoke zvukove koji su dopirali s pozornice. I svidjelo mi se što sam čula i vidjela! Ostala sam totalno očarana snažnim vokalom Pere Galića i nevjerojatnom energijom koju je band širio s pozornice. Žestoki riffovi, čvrst ritam, moćni vokali… Sve odlike jednog punokrvnog hard rock banda su tu bile pred nama u toj šestorici (ne baš mladih i ne baš mršavih – kako je Pero više puta ponovio) Slavonaca na pozornici.

IMGP3666Opća opasnost je publici okupljenoj u Tvornici dala lijep dvosatni presjek svoje dvadestogodišnje karijere odsviravši neke od svojih najveæih hitova poput “Uzalud sunce sja”, “Treba mi nešto jače od sna”, “Grada” ili “Opće opasnosti”. Za savršene izvedbe “Tri rijeke” i “Rastaviše i nas dvoje” nisu im pretjerano nedostajali ni Zoran Mišiæ ni tamburaši. Slavonski rockeri nisu zanemarili ni svoje novije stvari, “Tvoje ime čuvam”, koja je osvojila Porina za hit godine, i “Pobjeg’o sam”, a i predstavili su svoju najnoviju pjesmu – “Tragovi” (inače jedinu čije stihove nisu baš svi znali).

Gotovo očekivano, “Jednom kad noć”, njihov trademark i pravu power baladu koje se ne bi posramili ni Bon Jovi, ostavili su za kraj koncerta. Zapravo, sve dok ih publika nije nagovorila na bis kojeg su im i drage volje dali.Odsvirali su još “Nenapisanu stranicu”, “Srce zna” i “Uzalud sunce sja”.

Nakon mog prvog (nadam se, ne i zadnjeg) koncerta Opće opasnosti, znam zašto ovaj band s ponosom tvrdi:
“Rock & roll , još uvijek sviramo Rock & Roll/i imamo još neke snove/Sviramo Rock & Roll/i nemamo gomilu love./Sviramo Rock & Roll/Al’ imamo dosta za pljuge i cuge/i ne trebaju nama stvari druge./Nismo ni danas estrada ni trend./Mi smo rock & roll bend./Ja i moj frend”.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Aleksandra Mladenović
Foto: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net