Svaki poklonik deathcore i metalcore glazbe našao je svoj dio koji želi čuti naovoj turneji sastavljenoj od Emmure-a, Chelsea Grin-a, Atille, Obey the brave-a i Buried in Verone. Svi smo se zaputili što autima što kombijem prema Ljubljani pogledati ovaj show. Nešto prije 19h smo stili pred Kino Šiška gdje se održao koncert, pozdravili poznata lica i krenuli unutra. Budući da sam prvi puta u ovom prostoru odmah na početku me razočarao prostor. Naime, ovo je prije bilo kino, a sada su samo izvađena sjedala bez da je pod poravnat tako da se cijeli koncert gleda sa takoreć stepenica. To nije loše za neke koncerte mirnijeg tipa koje se dolazi u miru pogledat jer se stage odlično vidi, no mosh pit koji svi željo učekuju prilično je teško i bolno ostvariti u ovakvom prostoru.

Obey The Brave - Katja OgrinPrvi bend bili su Buried in Verona dobro prihvaćeni, ali isto tako i brzo zaboravljeni jer nije baš puno publike bilo za vrijeme njihovog seta, a ničime se nisu previše istaknuli niti ostvarili neki poseban kontakt s publikom. Bend nije nimalo loš međutim ovom prilikom headlineri su ga jako zasjenili.  Sljedeći bend bio je Obey the Brave, predvođeni bivšim vokalom Despised Icon-a, na kojima se skupilo više ljudi bolje su podržani. Svirali su pjesme sa svog prvog i zasad jedinog albuma „Young blood“. Tako je ekipa zadovoljno mahala na „Get real“, „Learn and live“ i ostale ‘hitove’ . Obey the brave su daleko od onoga što se Despised Icon nekad bili, ali u svakom slučaju su jako dobar, a kombinacija macho breakova i pokojih melodičnih djelova popraćenih moćnim vokalom.

Središnji bend bili su party metalcore ekipa Atilla, bend koji je mene najviše iznenadio. Inače nisam neki njihov fan i na prvi pogleda izgledaju kao da sviraju glam rock sa svojim kožnjacima i ‘Flying V’ gitarama, ali zato zvuče bolje nego na snimkama, a najveći plus im je vokal koji jako dobro barata svojim i jako je zanimljivo kako uspjeva „scream repati“ (ne znam kako to drugačije nazvati). Repertorar se sastojao od starih dobro poznatih „Rage“, „Party with the devil“ i ostali, a zavrili su sa „Payback“ i ostavili zadovoljnu publiku.

chelsea-grinDvorana je već bolje popunjena jer na stage stupaju Chelsea Grin, bend koji je nekada svirao odličan deathcore, a sada kako su dodali elektroniku i „clean“ vokale na zadnjem albumu nekako su mi postali odbojni. Oni i dalje ostaju bend koji je jako dobar uživo što glazbeno to i performerski. Uz ritmove „Recreant“, „My damnation“ i slične publika je divljala i trudila se što bolje izvesti mosh i circle pitove makar na nepogodnom terenu. Alex se pokazao kao jako dobar frontman sa svojim sprektom od jako dubokih growlova do screamova koji su bili toliko visoki da su u nekim trenutcima  mrvicu vukli na one iz Cradle of Filth-a, održavao je dobar kontakt s publikom premda je tu i tamo previše glumatao. Pohvaliti moram bubnjara koji osim što odlično bubnja pjevai back vokale, a i clean vokale na pjesmeme poput „Don’t ask, don’t tell“. Kakvo god moje mišljenje o njima bilo, nastup su obavili odlično i profesionalno te skroz oduševili fanove koji i dalje pričaju o tome koncertu i traže sljedeće datume gdje da ih podrže.
Za kraj ostali su kraljevi breakdown-a, moćni Emmure predvođeni Frenkie-m koji je čak skinuo podosta kilaže. Hitovi su se redali Emmure„Solar flare homicide“, „Drug dealer friend“, „Protoman“. Još nešto što je meni zanimljivo je da Emmure ne izgledaju kao ‘generični’ deathocre band samo poluemo frizuricama i hrpom mršavih jako tetoviranih likova u uskim hlačama, nego su više casual. Pred sam kraj odsvirali su popularno „MDMA“ i otišli sa stage-a nakon čega su se očekivano vratili da bi odsvirali još „When keeping it real goes wrong“ i napustili nas za tu večer. Pohvale idu i toncu koji je zvuk napravio kako treba teškim, moćnim i odličnim. Poslije koncerta dok smo mi sređivali dojmove svi bendovi došli su do mjesta gdje se merch prodaje da se slikaju i druže s fanovima što neizmjerno cijenim i poštujem. Tako da smo se još malo poslikali i podružili i krenuli za Zagreb. U Orto baru održao se afterparty koji smo nažalost morali propustiti zbog obaveza sljedećeg jutra. Usprkos prostoru koji nije za ovakve koncerte i relativno malobrojnoj publici (rekao bih ispod 300 ljudi) svi bendovi su kvalitetno odsvirali i zaslužili pohvale. Fanovi su ostali zadovoljni, a nadamo se da i bendovi!

Izvještaj: Tomislav Crnković