Mick Hucknall, čovjek kojeg većina nas poznaje kao prvog čovjeka jednog od sastava uz čiju smo glazbu odrastali – Simply Red – prošlog je listopada objavio svoj drugi samostalni album ”American Soul” te se otisnuo na turneju na kojoj promovira aktualno studijsko izdanje. Tako se u ponedjeljak, 25. ožujka 2013. godine Mick Hucknall zaustavio i u mađarskoj prijestolnici te u Papp Laszlo Areni nastupio pred nekoliko tisuća obožavatelja.

Budapest-Gibo1Koncert Micka Hucknalla u Budimpešti vjerojatno se ne bi posebno isticao posebnošću izvan visokokvalitetnih vokalnih i instrumentalnih okvira na koje je engleski skladatelj i pjevač naviknuo svoje poklonike da prije njega nije nastupio naš Gibonni, ujedno po prvi puta publici predstavljajući pjesme sa svog, u Mađarskoj netom objavljenog, albuma ”20th Century Man”. A kada Gibino glazbeno stvaralaštvo i uspon do hrvatskog glazbenog zvjezdanog neba pratite gotovo punih 20 godina, kada vas svaki njegov uspjeh raduje kao vlastiti, a neuspjeh pogađa kao da se dogodio vama i kada vam je Gibo u mnogo različitih aspekata odgojno-moralna vertikala podrazumijeva se da njegov međunarodni debi nećete propustiti. I to bez obzira i na činjenicu da su godišnja doba, eto baš danas, odlučila odmjeriti snage pa je zima u potpunosti potisnula proljeće, dan prije koncerta vozimo auto-cestom prema Budimpešti na ljetnim gumama bježeći od zime, a srca punih uzbuđenja i nestrpljenja. Do poslijepodneva sljedećeg dana kada je uzbuđenje na vrhuncu sustiže nas i zima no ništa, ama baš ništa nas ne može zaustaviti u viziji i misiji da budemo uz Gibu u Papp Laszlo Areni i čujemo među prvima pjesme sa nadolazećeg Gibinog, devetog po redu (ako ne računamo live album ”Koncert”), studijskog albuma, no prvog na engleskom jeziku.

Nekoliko minuta nakon 20:00 sati svjetla se u gotovo popunjenoj dvorani gase, na pozornicu izlazi Gibo sa svojim pratećim bendom i svoj set otvara sa pjesmom ”My Cloud”, ugodnom mainstream rock skladbom koja osvaja vrlo upečatljivim refrenom ”shine on, shine on my cloud, don’t let the truth bring me down”, a koja je bila odlični intro u rock-soul mješavinu čiste energije naziva ”Ain’t Bad Enough For R’N’R”. Slijedi vrlo upečatljiva i izražajna ”Hey Crow”, pjesma koju bi klasični rock kritičari vjerojatno svrstali u red onih psihodelična prizvuka koju otvara impresivan dramatičan instrumentalistički intro prije nego Gibo u podjednako dramatičnom raspoloženju nadogradi stihove: ”Hey crow, tell me who I am, hangman with a rope, with blood on my hands….”. Da, da, ”Hey Crow” pjesma je koju će zavoljeti štovatelji istančana ukusa za dubinu, dramatičnost, slojevitost i tematsku kompleksnost koja potiče na dublje promišljanje o tematici s kojom ćete se upoznati uskoro kada album ”20th Century Man” osvane i u domaćim trgovinama dobrog zvuka. ”Hide the Budapest-Gibo2Mirror”, sljedeća pjesma koju su Gibonni i bend izveli pred mađarskom publikom podržani sa nekolicinom hrvatskih fanova pažnju opet plijeni vrlo upečatljivim stihovima, ali i prepoznatljivim zvukom… vjerujte mi na riječ. ”She Said” je atmosferu nastavila povratkom na mainstream rock zvuk baladičnog prizvuka jer, da, dotiče se vječne teme ljubavi, neograničene i bezuvjetne pa stoga treba zapamtiti poruku koju nam šalje refren pjesme: ”Don’t waste your time, don’t waste your life to make me someone else you need, don’t waste your time living a lie, just let me be”. Nakon što nas je osvojio sa ”She Said”, Gibo je hrvatski dio publike naprosto razgalio
sa ”Nothing Changes”, pjesmom koju svi poznajemo kao ”Žeđam”. Budući da smo ovaj prepjev jedne od najvećih pjesama sa albuma ”Toleranca” već imali prilike čuti uživo nije nam bio problem pjevanjem u glas sa Gibom i Mađare oko sebe zainteresirati za pjesmu, a moram vam reći, kada je Gibo refren otpjevao na hrvatskom, a mi mu se zdušno pridružili – Mađari oko nas su se oduševili! Za kraj svog nastupa u Budimpešti Gibonni je izveo ”Mirakul” koji je zahvaljujući dobro nam znanoj kombinaciji hrvatskog i engleskog dodatno zainteresirao Mađare koji su se pred kraj Gibinog nastupa malo trgnuli iz svog prepoznatljivog mirnog raspoloženja i Gibu nagradili aplazuom. Doduše ne onakvim kakvim se dočekuju zvijezde večeri, no biti će vremena i za to jer Gibo se u Papp Laszlo Areni predstavio u odličnom svjetlu podarivši i nama, i Mađarima pregršt dobre energije (a nama dodatno i ponosa) u čijim smo pozitivnim vibracijama nekih 30-ak minuta kasnije na pozornici dočekali Micka Hucknalla.

Budapest-Hucknall2Mick Hucknall i njegov bend uz mnogo detaljniji light show i scenografiju prilagođenu nastupu u duhu soul glazbe započinju sa legendarnom ”Jelly Bread” te potom nastavljaju sa blues klasikom ”Baby What You Want Me to Do” legendarnog Jimmyja Reeda te nastavlja također sa Reedovom ”The Girl That Radiates That Charm” tijekom koje i on i bend naprosto oduševljavaju snagom i čistoćom izvedbe dok Hucknall posebno oduševljava fantastičnim vokalom koji fantastično balansira od pjesme do pjesme i publiku vrlo jednostavno i ‘pitko’ vodi i kroz ”Let Me Down Easy” sa svog aktualnog studijskog albuma ”American Soul”. Nisam mogla ne primijetiti da Hucknall osim što osvaja glasom i besprijekornom izvedbom te jednostavnim nastupom bliskim publici, u jednakoj mjeri osvaja i izgledom na kojemu bi mu pozavidjeli mnogi vršnjaci. Treba li reći do koje mjere je ”Your Mirror”, pjesma nekadašnjeg Hucknallovog benda Simply Red, razveselila publiku? Ne? Ma da, baš sam to pomislila. No, Hucknallu se mora priznati da se, baš kao i njegov koncert, poput kameleona vješto transformira iz soul i pop/rock pjevača do velike rock zvijezde iz vremena benda o čijoj je pjesmi netom bila riječ. Publiku je posebice razgalila i bezvremenska ”If You Don’t Know Me By Know” koju je Papp Laszlo Arena poštujući Mickovu želju otpjevala u glas s njim, posebice legendarni refren koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Podjednako fantastična bila je izvedba ”When Girls Do It” i publika je polako, ali sigurno bila sve opuštenija, sve glasnija i sve ustrajnija pratiti fantastičnog Hucknalla u svakoj pjesmi. Jedna od izvedbi u kojoj su se stopili Hucknall i dvorana bila je ”Turn Back the Hands of Time” koju je u originalu izveo američki R&B pjevač Tyrone Davis, a koju je Mick na publiku prenio u slojevitom, plesnom ritmu istančane vokalne linije i pomno doziranih pratećih vokala kako bi se duša pjesme dodatno naglasila, a publika animirala na cupkanje, unatoč upornom sjedenju, budući da je koncert bio sjedećeg tipa. Ono što je, uz fantastičnog Micka Budapest-Hucknall1Hucknalla i njegov odličan bend, publiku dodatno animiralo na osjećanje glazbe svim osjetilima svakako je bila prikladna scenografija – jednostavna no vrlo efektna sa izmjenama boje pozadine koje prate Hucknallovo izražajno, opušteno i posvećeno pjevanje. Stoga ne čudi opće oduševljenje na ”That’s How Strong My Love Is”, pjesmu koju je u originalu izveo soul pjevač O.V.Wright, u kojoje Mick Hucknall jednostavno rečeno biljirao. ”Good Times” s druge je strane bila odlična prilika da na pozornici punim sjajem zabljesnu dva gitarista Mickova pratećeg benda dok je ”The Seeker” bila konačni okidač za publiku, unatoč tomu što su se Mick Hucknall i prateći bend povukli s pozornice. Nakon nekoliko minuta dozivanja vraćaju se na pozornicu, publika konačno ustaje, a dio poklonika iz pozadine dvorane je doplesalo i zauzelo prostor ispred pozornice. Ovako stvorena atmosfera prava je za rock’n’roll zvijezda lice Micka Hucknalla koji je još jednom dokazao koliko dobro vlada pozornicom i publikom dok izvodi klasike ”Long Black Hair”, ”Farther On Up The Road”, ”I’d Rather Go Blind” te za kraj ”Money’s To Tight To Mention”. 

Mick Hucknall svakako je umjetnik sa dušom i srcem, čovjek koji osvaja svojim jednostavnim no predanim nastupom dok publika osjeća i adekvatno nagrađuje ovu osobinu. Zato čudi što na turneji ”American Soul” oduševljava tisuće i tisuće štovatelja gdje god da se turneja zaustavi. Nakon Budimpešte, Mick Hucknall i Gibonni zaputili su se u Prag, a mi smo,da citiramo Gibu: ”over the hills, over the frozen mountain”, probijajući se osam sati  kroz snijeg i led stigli u Zagreb (na onim istim ljetnim gumama!) sa željom da se ova iznimno karizmatična kombinacija – Mick Hucknall/Gibonni jednom zaustavi i u Zagrebu.

Izvještaj i foto: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net