Leonard Cohen PulaPrije točno tri godine Hrvatska je imala čast da u njoj gostuje, uz Boba Dylana vjerojatno najveći živući kantautor u moderno glazbenoj povijesti, Kanadska lirička duša, Leonard Cohen, nakon podosta godina ne odlazaka na turneje. Koncert u Areni Zagreb prepričava se i dan danas, ne samo radi nevjerojatnog glazbeno-poetskog ugođaja i iskustva, nego i radi činjenice da je 75.-godišnji Cohen odradio žestoku “gažu” od puna tri sata.

U međuvremenu je izdao novi, odlični album “Old Ideas” i odlučio opet na turneju. Još uvijek jako vitalni i žilavi 78.-godišnjak očito je u nastupima uživo opet pronašao pravi smisao dijeljenja glazbe i stvaranja magičnih trenutaka koje pamtiš cijeli život.

I pomalo neočekivano, evo Cohena opet u Hrvatskoj! Ovog puta kulisa je bila pulska Arena, predivan ambijent Antike, koji navečer uz svjetla reflektora s pozornice i onih prirodnih sa neba teško da neće očarati i natvrdokornije i kada je u pitanju običniji glazbeni doživljaj, a kamoli ne koncert Leonarda Cohena. Na svoje su došli svi Cohenovi hrvatski poštovaoci s morskih krajeva, no potezalo se i sa kontinenta, a sve su lijepo zaokružili i brojni inozemni turisti. Koncert se stoga lako rasprodao par dana prije, a za koncert se itekako tražila karta više.

Leonard Cohen Pula2Iako striktan po pitanju točnosti, gužva pri ulasku publike u Arenu malo je pomakla početak koncerta, pa je umjesto u 21 h, Leonard lakim korakom skoro doskakutao na pozornicu dvadesetak minuta kasnije i uz taktove uvodne “Dance Me to the End of Love” brzo dao do znanja da se neće štedjeti. Njegovo već legendarno klečanje pred vrsnim muzičarima svog pratećeg benda dok netko od njih svira solo dionicu ili izvodi neku bravuru na svom instrumentu vidjeli smo nakon te prve pjesme još nekoliko puta i za nekoga tko je u tako poznoj dobi, ne samo da je bio izuzetno aktivan i pokretan već i za one mnogo mlađe izvođače.

Cohenov i dalje besprijekorni baršunasti glas dobio je punu snagu već na “Bird on the Wire” i nakon toga smo slušali suho zlato od vokala. No ne samo njegovog. Kao izvrsna protuteža starom mačku bile su njegove tri prateće pjevačice sve odreda vrhunskog kalibra i anđeoskih glasova, sestre Webb i Cohenova dugogodišnja suradnica Sharon Robinson koja je samostalno izvela “Alexandra Leaving”s takvim feelingom da je dobila zaslužene ovacije publike i prije kraja pjesme.

I Charley i Hattie Webb su briljirale, uz uvodno Cohenovo recitiranje početka “If It Be Your Will” sestre su se u nastavku pratile same s gitarom i harfom i dovršile pjesmu baš fenomenalno.

Leonard Cohen Pula3Koncert je bio podijeljen u dva seta, s malom pauzom od oko 15-tak minuta a nakon nje je bila čista uživancija i zadovoljstvo. Publika iako češće starija nego mlađa ipak je bilo dosta raznolika, vidjela sam i lijepi broj vrlo mlađahne ekipe za koju nikad ne bih rekla da ću je sresti na Cohenu. To samo dokazuje da istinski sadržaj nema starosnih prepreka.  Cohen je osim toga i poseban zabavljač: uglađeni gospodin “intelektualac” koji je tijekom koncerta svako toliko izbacio neku aluziju ili pošalicu koje su odreda sve bile jako zabavne i koje su nailazile na opće odobravanje publike. Na svoj se račun diskretno našalio na “Tower of Song” na kojoj se sam pratio uz klavijature sviravši solo na “dva prsta”, dobio gromoglasan aplauz a zatim upitao publiku: “Rugate li se vi to mom sviračkom umijeću?”

Cohen je setlisti dodao i nekoliko pjesma sa novog “Old Ideas” pa samo tako ostali bez recimo “In My Secret Life”, no na kraju tko je i ostao bez svoje “favorit” pjesme – teško da se mogao žaliti. Za razliku od drugih koncerata na turneji smo dobili i jednu više, sjajnu , “The Gypsy’s Wife”, a tamo negdje na “I’m your Man” digla se publika i sa stolica ispod pozornice i tako ostala do kraja koncerta koji je još potrajao lijepo vrijeme.  Čuvenu “Hallejujah” koju smo čuli u toliko različitih verzija i koja nekima već ide van na uši, Cohen je uspio izvesti malo drugačije, svježe, postavši “carevo novo ruho”.Službeni dio koncerta je završio s genijalnom “Take This Walz”, a za prvi bis nas nije pustio dugo čekati (točnije navijati).  Nakon suptilne kultne “Suzanne” i “Going Home”, “First We Take Manhattan (than we take Berlin)” dobila je onaj žestoki ritam i izvedbu kakvu pamtimo od Joe Cockera, a sam tekst je toliko simptomatično adekvatan današnjem vremenu kao uostalom i cijeli koncert – bez problema je na pozornici mogao biti netko u svojim 30.-ma ili 40.- ma  toliko su njegove pjesme bezvremenske.

Drugi bis je završio s “Closing Time” diskreno nam pokušavajući reći da je to – to. No publika je to shvatila samo kao dobar štos, a niti on to nije shvatio ozbiljno, jer smo dobili i treći bis koji je pak odmah počeo zabavno, s  “I Tried to Leave You”.  I za kraj, toliko popularni coveri u zadnje vrijeme na kocnertima velikana (Springsteen…) revijalna plesna good oldie “Save the Last Dance for Me” rasplesala je i one koji su do tada smo guštali ili bili u zen stanju.

Okruglih 3 sata čistog koncerta – to se danas pripisuje rijetkim velikanima, a interesantno baš onima u “godinicama”. Kao da ovi “starci” više guštaju od “mlađarije”.  Neka, jer publika uživa ko’ prase.

We loved every minute of it!

set 1
01 Dance Me to the End of Love
02 The Future
03 Bird on the Wire
04 Everybody Knows
05 Who by Fire
06 Darkness
07 Amen
08 Come Healing
09 Lover Lover Lover

set 2
10 Tower of Song
11 Suzanne
12 Chelsea Hotel #2
13 Sisters of Mercy
14 The Gypsy’s Wife
15 The Partisan
16 Alexandra Leaving
17 I’m Your Man
18 Hallelujah
19 Take This Waltz

Leonard Cohen publikaBis 1:
20 So Long, Marianne
21 Going Home
22 First We Take Manhattan

Bis 2:
23 Famous Blue Raincoat
24 If It Be Your Will
25 Closing Time

Bis 3:
26 I Tried to Leave You
27 Save the Last Dance for Me (cover od The Driftersa)

Hvala agenciji Art Travel na izvrsnoj i ugodnoj vožnji, i dobrom društvu do Pule i natrag!

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK OVDJE!

Izvještaj: Anastazija Vržina
Foto: Tony Vržina