Zagreb je ove godine pravi mali raj za ljubitelje gitare pa su nam tako nakon Steve Vai-a koji je krajem prošle godine najavio gitarom bogatu 2013. godinu, a prije velikih Marka Knopflera i Joea Stariania u Zagreb stigli ništa manje značajni i bitni Vlatko Stefanovski, Tommy Emmanuel i Stochelo Rosenberg znani i kao Kings of Strings.

KOS-02Dok su australski virtuoz posebne sviračke tehnike, Tommy Emmanuel i makedonski virtuoz Vlatko Stefanovski jako dobro poznati hrvatskoj publici, čini se da trećeg „kralja žica“, Stochela Rosenberga široj publici ipak treba malo bolje predstaviti, unatoč tomu što je prije točno godinu dana sa preostalom dvojicom nastupio pred rasprodanim Lisinkim. Ovaj nizozemski majstor za žice usavršio se u jazz glazbi, posebiec u gypsy jazzu po uzoru na Djanga Reinharda te je vodeća figura Rosenberg Tria, a iza sebe ima i impresivni diskografski opus pa svakako obratite pažnju.

Stefanovski, Emmanuel i Rosenberg u gotovo rasprodani Lisinski, nedostajalo je svega nekoliko desetaka ulaznica da dvoranu proglasimo rasprodanom, vratili su se sa još više žara, strasti i pjesama koje su predstavili publici. A publika koja se okupila u dvorani tople proljetne večeri obuhvatila je sve generacije – od osnovnoškolskih (pa i mlađih) do umirovljeničkih što je dokaz tvrdnje da kvaliteta ne poznaje granice.

KOS-03Ako ste ikada imali priliku vidjeti jednog od ove trojice majstora kako prebiru po žicama svojih instrumenata već znate da ih poznaju i koriste kao dijelove svoje ruke. Ako niste – slijedi vam popravni ispit čim se pruži sljedeća prigoda. Po mogućnosti opet u dvorani Vatroslava Lisinskog čiji profil u svim elementima odgovara nastupu ovog fanastičnog tria, a čini se da je i njima „Lisinski“ postao drugi dom. Stefanovski ga je upoznao sada već davnih dana dok je još nastupao sa legendarnim Leb i sol, a i sam Emmanuel nekoliko je puta rasprodao dvoranu kojoj je divljenje iskazao i u nekoliko navrata tijekom sinoćnjeg koncerta. Rosenberg, s druge strane, s dvoranom možda nema tako prisni odnos jer u njoj je nastupio samo jednom, prije godinu dana sa Kings of Strings, no to ga ni najmanje nije omelo da sa svojim specifičnim prebiranjem po žicama vrlo brzo osvoji publiku. Energičan, predan, koncentriran, spretan, gitarist sa tehnikom i emocijom, Rosenberg je svakako glazbenik koji zaslužuje mnogo više pažnje nego ju je, sudeći po aplauzima, dobio od publike izuzetno naklonjene Emmanuelu i Stafanovskom.

KOS-04Tommy Emmanuel još se jednom dokazao ne samo kao apsolutni vladar stila kojega je sam utemeljio jer njegova je vještina i brzina prebiranja po žicama impozantna, već i kao apsolutni kralj žica u srcu publike koju je, uz izuzetno i vrlo precizno sviranje, oduševio i pokojom vokalnom izvedbom te pošalicama s kojima je razbijao eventualne tračke monotonije koji su pokušali zaprijetiti iznimno emotivnoj i duboko predanoj akustičnoj večeri u Lisinskom. Ovom Australcu, jasno je svima koji imalo poznaju njegov umjetnički rad, sve se vrti oko zvuka, ako je zvuk „onaj pravi“ Emmanuel može odsvirati bilo što – strastveno, vatreno, predano, a precizno toliko da je teško povjerovati da je takva preciznost stvarna, gotovo opipljiva.

Vlatko Stefanovski, legendarni i obožavani makedonski virtuoz, sa daškom prepoznatljivog etno zvuka u svom sviračkom stilu oduševio je publiku u dvorani Lisinki. Stefanovski je ujedno i čovjek zaslužan za neke od najemotivnijih trenutaka večeri, poput onoga kada je nakon pozdrava zagrebačkoj publici svoju solo izvedbu posvetio svojim prerano preminulim prijateljima, te ljudima kojima domaća glazbena scena mnogo duguje, Draženu Vrdoljaku, Darku Glavanu i Bošku Petroviću. Dodatnu dimenziju nastupu Stefanovskog pred zagrebačkom publikom u okviru tria Kings of Strings zasigurno daje njegovo obraćanje publici na „domaćem“ jeziku dok njegova sviračka tehnika plijeni svu pažnju. Stefanovski se, baš kao i Emmanuel, zagrebačkoj publici u nekoliko navrata predstavio i kao vokalist što je zaokružilo već unaprijed određeno predivnu večer.

KOS-05Trebam li izdvojiti apsolutni vrhunac večeri neću se odlučiti niti za do pefekcije dovedenu „Gypsy Song“, niti za legendarnu „Kasapsku oro“ već za trenutak kada se velikom Emmanuelu na pozornici pridružio mali Frano.  Mali jer riječ je o dječaku koji po svoj prilici još nije krenuo ni u osnovnu školu, a koji svira „kao veliki“. Zato ni ne čudi da je na pozornici dvorane Vatroslava Lisinskog zasvirao s jednim od najvećih, a kao što je i sam Emmanuel rekao – neće proći dugo do dana kada ćemo svi kupovati ulaznice da bi na ovoj istoj pozornici budnim okom pratili virtuozni nastup malog i beskrajno simpatičnog Frane.

Nakon dva sata akustične, no zbog toga nimalo manje žestoke svirke, Stefanovski Emmanuel i Rosenberg naklonom pozdravljaju zagrebačku publiku i odlaze s pozornice. Neumoran pljesak oduševljenja vraća ih na bis, a druženje sa publikom koju su nepovratno osvojili po završetku koncerta nastavili su i u predvorju dvorane pozdravljajući se, fotografirajući, ali i potpisujući omote netom objavljenog albuma „Live In Belgrade“.

Magičnu, toplu i mirisn proljetnu večer Kings of Strings, jer doista su kraljevi žica, začinili su vječnom i nepokolebljivom magijom glazbe. Vrhunske. Beskompromisne. Magijom koja ne blijedi nego se produbljuje i raste. Baš zato ostaje nam nadati se da ćemo joj još mnogo puta zapljeskati u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog zavučenom pod veo naziva Kings of Strings.

FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Ivana Sataić
Foto: Marko Kanceljak