Svaki put je kao prvi put

Malo je glazbenih priča koje i nakon 20 godina neumornog pomicanja ne samo glazbenih već i granica osjećaja sebe samog, a time i publike istom snagom kroče već utabanim, ali i novim stazama u srcima onih koji su ih spremni otvoriti i osjetiti iskrenu snagu onoga što Gibonni nesebično i ogoljeno do srži svake note prenosi na publiku na bez iznimke svakom koncertu.

17_m_rJedna od tih vrlo posebnih večeri dogodila se pod zvjezdanim nebom do posljednjeg mjesta popunjene opatijske ljetne pozornice u subotu, 31. kolovoza, kada je Gibonni zlatnom notom svoje besprijekorne poetičnosti otključao srca okupljenih provevši nas kroz neke od svojih glazbenih vrhunaca koji nam, kao njegovim štovateljima, toliko mnogo znače.

Otvorivši koncert sa „Činim pravu stvar“ Gibo je trenutno ispleo mrežu poveznicu sa publikom koja je već tijekom sljedeće pjesme, „U ljubav vjere nemam“, skočila na noge i od intimnog koncerta sjedećeg predznaka, zajedno sa Gibom i njegovim bendom, stvorila još intimniji stojeći koncert ispunjen nevjerojatnom, gotovo opipljivom atmosferom osjećajnosti obojanom širokom paletom toplih boja. Dovoljno je samo na trenutak zatvoriti oči dok Gibo i publika jednoglasno pjevaju „Hodaj“, „Ako me nosiš na duši“, „Anđeo u tebi“, „Slavim ove dane što si tu“ ili „Ovo mi je škola“, prepustiti uzde svojem unutarnjem svijetu i doživjeti katarzu uma i osjećaja, okrenuti sve mračno, melankolično i tužno na svjetlo, ljubav i nadu.

Gibonni je na opatijskom koncertu predstavio i nekoliko pjesama sa svog novog studijskog albuma „20th Century Man“ među kojima je nepobitno dominirala snažna izvedba  „Hide the Mirror“ u kojoj je apsolutno briljirao Marko Ramljak koji je na violini izveo originalno gitarističku solažu od čije se emotivne dubine ježi koža. Da, Gibonni je još jednom pomaknuo granice glazbenog svemira zagrebavši violinističkim solom još 13_m_rdublje pod opne emotivnih centara svoje publike. „Hide the Mirror“, inače jedna od miljenica vaše izvjestiteljice, u ovom aranžmanskom izričaju stoji rame uz rame sa danas već kultnom „Posoljeni zrak i razlivena tinta“ koja je i u Opatiji bila jedan od vrhunaca večeri. Uvijek i opet snažna, iskrena, duboka, u kojoj god vokalnoj kombinaciji uz jednog i nezamjenjivog Gibu, „Posoljeni zrak i razlivena tinta“ publiku odvede u totalni delirij, a pod zvijezdama na opatijskoj ljetnoj uz odličnu Stephanie koja Gibu prati na ovoj turneji opet je dobila jednu novu, ranije nedoživljenu dimenziju.

Govoreći o novom albumu, Gibo je u Opatiji uz pratnju prpošnih i rado viđenih October Light koji odlično i vrlo suvereno vladaju puhačkim dijelom Gibinog „orkestra“, također redovnih gostiju ove turneje, izveo i naslovnu pjesmu albuma „20th Century Man“ te „Ain’t Bad Enough for Rock ‘N’ Roll“ dokazavši čvrstoćom i uvjerljivošću da za njega ima mjesta i pod šire europskim nebom, a dokaz tomu je i zamjetan broj obožavatelja iz Švedske koji su na ljetnu pozornicu pristigli sa natpisom „Swedish fans“. Bravo!

19_m_rDomaća publika, ona dobro upoznata sa Gibinim kročenjem glazbenim stazama, vrlo je entuzijastično pozdravila svevremenske „Libar“ ili „Oprosti“ dok je „Vrime da se pomirim sa svitom“ bila je pjesma za rušenje zadnjih zidova, Gibo je bio u publici, a publika na stolicama dok se činilo da će trenuci nesebične predanosti Gibe publici i publike Gibi na opatijskoj ljetnoj pozornici trajati zauvijek. Vrijeme ipak nije stalo i zadržalo nas u Gibinoj dimenziji pa je nakon neumorna dva i pol sata dobrih vibracija došlo vrijeme i za rastanak uz “Tolerancu” te na kraju pjesmu svih pjesama – „Zlatne godine“. Bila je to zadnja nota na još jednom Gibinom koncertu za pamćenje, na jednoj od najljepših pozornica koje možete zamisliti.

Gibonni i Opatija, konstatirao je to i sam i Gibo tijekom veličanstvenog koncerta, vole se javno. To ni ne čudi razumijemo li da su Gibo i njegova publika uzajamno zvijezde vodilje jedni drugima, ali i da je Gibo svojoj publici veliki učitelj kada je o osjećajima i iskazivanju istih riječ. Uvijek i beskompromisno iskren i otvoren Gibo razvijajući i učvršćujući svoj prepoznat i voljen glazbeni identitet zlatnim ključićem svojih „versa i nota“ i svojom toplom i stvarnom karizmom sjaji zlatnim sjajem na često vrlo mračnom glazbenom nebu.

 KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Ivana Sataić
Foto: Branimir Habek