Gibonni se, prateći koncertno svoj aktualni studijski album ”20th Century Man”, u petak, 29. studenog zaustavio u jednoj od najpoznatijih koncertnih dvorana u središnjem dijelu Europe, bečkom Gasometeru. Bio je to drugi Gibonnijev koncert u uvijek iznova predivnoj austrijskoj prijestolnici ove godine, i još jedna prigoda za uroniti u nevjerojatnim glazbenim notama obojan svijet splitskog Gibonniglazbenika.

Prije Gibe publici  koja je svakom minutom brojala sve više okupljenih  predstavio se Trio Fidelio, zanimljiv harmonikaški trio koji je klasičnom izričaju dao novu dimenziju, no činilo se da se dijelić svijeta obuhvaćen zidovima Gasometera zaustavio u jednoj sasvim novoj dimenziji tek kada je Gibo sa pratećim bendom oduševljeno pozdravljen od strane publike pojavio na pozornici. Do tada se u impozantnoj bečkoj koncertnoj dvorani okupilo oko 2000 posjetitelja, a ponos vaše izvjestiteljice bio je na vrhuncu jer nakon mnogo koncerata koje sam odgledala i odslušala u Gasometeru, vidjeti Gibu u istom bio je događaj nabijen posebnim setom emocija.

Gibo je otvorio sa ”Činim pravu stvar” i u ”Ljubav vjere nemam”, publika je odmah oduševljeno ušla u Gibin svijet, a zatim je Gibo u najboljem mogućem trenutku  napravio zaokret i zapjevao ”Hide the Mirror”, jednu od meni apsolutnih miljenica sa albuma ”20th Century Man”, i kada su se Gasometerom razlili stihovi ”You can always get some distance from the others/you can always be an island in this town/you can always turn away and hide in silence/like the shadows of the humans/so cold and far away”, a Marko Ramljak još jednom briljirao u gotovo nestvarnoj solaži na violini moj je svijet bio savršeno zatvoren krug misli i osjećaja i ništa, ali baš ništa do kraja koncerta nije moglo pokvariti igru emocijama koja se riječima ne može opisati, ali zato može pjesmama ”Ovo mi je škola” pa u nastavku ”Slavim ove dane što si tu” i ”Anđeo u tebi” u kojoj se Gibi na pozornici pridružila fantastična Ivana Husar-Mlinac, odlična ”My Cloud”, gotovo nestvarna ”She Said” i ”Kids In Uniform”, svevremenske ”Tempera” ili ”Libar” te ”20th Century Man”  koja je bečki Gibo Gasometer 02Gasometer zapalila do temperature taljenja. Publika je neumorno pratila Gibu kroz stihove dok je on svojim nenadmašnim i uvijek do zadnjeg atoma emocija publici predanim izvedbama samouvjereno zavladao svakim, pa i onim najskrivenijim kutkom Gasometera zagrijavši prohladnu bečku večer toplinom ljubavi, privrženosti i odanosti. Kraj koncerta Gibo je začinio engleskom inačicom pjesme ”Žeđam” rastopivši i zadnje preostale osjećaje koji su tako stoički odolijevali sa ”Nothing Changes” koja baš  kao i u hrvatskom originalu baca na koljena snagom svoje energije.

Gibo je s publikom podijelio i svoju singlicu ”20th Century Man” od čokolade koja je na oduševljnje prisutnih i zasvirala sa gramofona te je potom podijelio s publikom, a za sam kraj koncerta, kada ga je razgaljena publika pozvala na bis, Gibo je Gasometer ispunio jedinstvenom mrežom nota pjesama ”Posoljeni zrak i razlivena tinta”, uvijek i opet sanjive i neponovljive u svojoj istovremeno i mračnoj, i svijetloj misaonoj dubini te Gibo Gasometer 03je svoj dvosatni spektakl nevjerojatne emotivne energije i osjećajne prožetosti zaključio sa himnom one generacije koja je tu na istom putu s njim već 20 godina – ”Zlatne godine”.

Nakon Gasometera koji je pao pod čarima Gibonnijeve iskrenosti i emotivne ogoljenosti pred publikom sasvim je jasno da je splitski glazbenik bez iznimke, neovisno o mjestu i vremenu, neovisno o svijetu izvan onog kojeg plete snagom svojih nota, snažno emotivno uporište svima koji se prepuste njegovoj glazbenoj bajci.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net
Foto: Drago Palavra i Ivana Sataić