Kada se radi o Gibonnijevom koncertu, mnogi će se složiti, ponekad je sasvim razumljivo napraviti pokoju ”ludost” kako se ne bi propustila uvijek jedinstvena prilika uživati u jedinstvenom izričaju hrvatskog glazbenika. Jedna od tih mogla bi biti i avantura radnog naziva Chaya Fuera, po klubu u srcu austrijske prijestolnice u kojem je Gibo sa svojim pratećim bendom zasvirao u četvrtak, 20. lipnja Gibonni-Vienna-01i to samo dan prije službenog datuma izlaska albuma ”20th Century Man” u Austriji. Jer krenuti iz Zagreba put Beča do sada službeno najtoplijeg dana u godini, i to nakon radnog vremena sa sviješću da se već sljedećeg jutra treba ”ukazati” na radnim mjestima možda nije najracionalnija, ali je svakako duboko emotivna odluka i poveznica za izričajem kojim Gibo već dva desetljeća oslikava dušu. Dodatni razlog za putovanje užarenim asfaltom u 365 km udaljeni Beč u četvrtak poslije podne je i prvi Gibin koncert u Beču koji je ujedno i jedinstvena prilika među prvima čuti pjesme s novog albuma i vidjeti što nas već vrlo uskoro očekuje na hrvatskom dijelu turneje kojeg je Gibo uspješno otvorio prošle subote u Osijeku.

Nešto malo nakon zakazanih 21:00 sat na pozornicu ugodno klimatiziranog kluba Chaya Fuera izlazi Gibo s bendom što izaziva instantno oduševljenje okupljene publike sastavljene većim dijelom od ‘domaćih’ ljudi sa bečkim adresama i započinje sa ”Kids In Uniform” sa albuma ”20th Century Man”. Prigodno obraćanje publici na engleskom jeziku bilo je prava prilika još jednom se uvjeriti u iznimnu Gibinu posvećenost publici i spremnost na bliski kontakt sa svima koji ne razumiju hrvatski. Iako je publika Gibi povicima ”hrvatski, hrvatski” dala do znanja da je u Chaya Fueri među ‘svojima’, Gibo je u istom tonu, engleskom, nastavio nastup odsviravši, izuzev u studijskom izdanju i više nego izražajne i emotivne ”My Brother Cain”, sve pjesme sa svog novog studijskog albuma. Vrlo emotivno i predano Gibo je ugodno popunjen prostor bečkog kluba ispunio unikatnom mrežom osjećaja spletenom od imprsivnog sola gitare u ”Hide the Mirror”, živahne izvedne naslovne ”20th Century Man” tijekom koje ga je pratio vjerojatno prigodno nazvan trubački trio October Fest, dubokih osjećaja koji su okružili publiku u ”Nothing Changes” tijekm koje je publika Gibi otpjevala refren na hrvatskom jeziku ili pomalo sanjivih ”My Cloud” i ”Broken Finger”. Razdragana publika pratila je svaku Gibinu pjesmu i pokazala zavidno znanje Gibonni-Vienna-02novih pjesama unatoč činjenici da je album u Austriji službeno izašao tek sljedeće jutro. Uz October Fest, Gibi njegovoj skupini pratećih glazbenika na bini se pridružila i odlična vokalistica Stephanie koju je zagrebačka publika upoznala na nedavnom koncertu na Bundeku, a koja je opet svojim glasom osvojila i bečku publiku, posebice kada je došlo vrijeme za pjesme sa ranijih Gibinih albuma među kojima treba naglasiti ”Mirakul”, pjesmu kojoj ni najtvrdokorniji ne mogu odolijeti. Stephanie je Gibu popratila u nekoliko navrata, a jednim od vrhunaca večeri svakako se može opisati vrlo prisna izvedba svevremenske ”Libar” koja je u potpunosti stopila Gibu i publiku.

Nakon hektolitara znoja prolivenog na pozornici, ali i podno nje, gotovo u cijelosti odsviranog novog studijskog albuma, te presjeka najvećih uspješnica iz svog dosadašnjeg opusa Gibo se zahvaljuje publici, no ista ga u sprječava u namjeri napuštanja pozornice sve dok za vrijeme ”20th Century Man” i ”Oprosti” Gibo nije prošao uzduž i poprijeko Chaya Fuere pozdravivši se gotovo sa svakim ponaosob. Ni to nije bilo dosta pa je publika dozivanjem ”Hoćemo još, hoćemo još!” Gibu i bend još jednom vratila na pozornicu. Za ”Zlatne godine”, svevremensku i bezvremnsku, pjesmu koja toliko toga govori u nešto manje od pet minuta. Da je nakon ”Zlatnih godina” Gibo odsvirao još jednu, bilo bi to vjerojatno previše osjećaja sa obje strane užarenih reflektora. Umjesto toga, Gibo se u prostoru kluba i ispred njega družio i fotografirao sa okupljenim obožavateljima, najavljujući već i mnogo veći koncert u austrijskoj prijestolnici…. uskoro.

Koncertom u bečkom klubu Chaya Fuera splitski je glazbenik dokazao da je sjaj njegove zvijezde jednako snažna vodilja i emotivna okosnica i izvan granica Hrvatske, a album na engleskom jeziku, ma koliko se to neki osporavali, pravi korak za glazbenika koji osjećajima itekako može poučiti i one koje će imenovati svojim uzorima.

 KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj i foto: Ivana Sataić – ivana@venia-mag.net