Ovogodišnja i vrlo bogata koncertna sezona polako se bliži kraju, ali to nipošto ne znači da pred nama nije još malo muzičkog kaosa i metal energije koja je potrebna da bi se odagnali svi negativni utjecaji s kojima se svakodnevno Innergatesusrećemo. Na našu sreću, nisu nas zaobišli pioniri gothenburškog death metala Dark Tranquillity koji su nakon 3 godine opet posjetili Zagreb u sklopu svoje „European Construct“ turneje, a kao posebni gosti na turneji s njima nastupa norveška Tristania, koja promovira svoj posljednji album „Darkest White“.

Domaća predgrupa InnerGate, čijem su se nastupu mnogi unaprijed veselili, pokazala se izvrsnom, iako im je nastup ipak malo prekratko trajao. Ljudi su tek počeli pristizati i da se radi o bendu koji zaslužuje veći broj ljudi u publici i veću podršku, to je sasvim jasno. Svoje su debi izdanje lansirali prije dvije godine i uskoro očekujemo novi album i znatiželjno se pitamo što nam novo pripremaju. Marijana Varga jedna je od rijetkih ženskih vokala koji izazivaju strahopoštovanje, što se ne može reći za pjevačicu Tristanie, Mariangelu Demurtas, čiji je nastup uslijedio poslije. Djevojka je izuzetno simpatična, vlada pozornicom i što je najbolje, trudi se vokalno, ali bilo je pretjerano naglašenog vibrata tamo gdje ga nije trebalo biti i ispadanja iz intonacije.  Na sreću, iskupila se kasnije u duetu na dvije pjesme s Mikaelom Stanneom za vrijeme nastupa Dark Tranquillityja, kada je Mikaelu vokalno apsolutno parirala. Bez obzira na neke manjkove nastupa, ozvučenje je bilo dosta solidno, barem s desne strane gdje sam ja stajala, a od ostalih članova benda posebno su se istaknuo gitarist i pjevač growl vokala Anders Høyvik Hidle, još jedna djevojka u bendu, gitaristica Gyri Smørdal i na kraju pjevač Kjetil Nordhus koji me osobno jako ugodno Tristaniaiznenadio clean pjevanjem i svojom vrlo stabilnom intonacijom, posebno pri dubokim tonovima. Najviše me iznenadilo, a to je bio i najpozitivniji dio nastupa, izvođenje pjesme „Beyond The Veil“ s istoimenog albuma iz 1999. Otkad Vibeke Stene nije u bendu, ne pratim toliko rad Tristanie i iako je početak uspjela otpjevati, Mariangela se nije nastavila dokazivati u opernom refrenu jer, ruku na srce, sa svojim pop vokalom ne može se uspoređivati s vokalnom tehnikom kakvu je imala Vibeke. S obzirom na prosječnost koju je ranije pokazala, nisam niti očekivala da će iznijeti pjesmu do kraja. Na kraju, nastup benda bio je solidan unatoč nedostacima koje sam navela. Publika ih je u sad već dobro popunjenoj Močvari doista dobro podržala, što mi je drago. Možemo reći da su i fanovi i bend bili zadovoljni, od fanova neki manje, neki više, nastupom u trajanju nekih 50-ak minuta.

Nakon kratke pauze, slijedi euforija jer na pozornicu izlaze pioniri gothenburškog melodičnog death metala, Dark Tranquillity koji u svojoj više od 20 godina dugoj karijeri nisu prestali biti inovativni i originalni. Iznenadilo je to što im nedostaje basist. Daniel Antonsson prijateljski se razišao s bendom početkom godine, ali to bend ne čini nimalo slabijim niti im je zvuk zbog toga izgubio kredibilitet. Bend uz Mikaela čine gitaristi Martin Henriksson te Niklas Sundin, koji  je svojim gitarističkim idejama definirao zvuk benda od samih DT-(3)početaka. Zatim su tu klavijaturist Martin Brändström i bubnjar Anders Jivarp, također od početaka zaslužan za razvoj karakterističnog i zahtjevnog staccato zvuka benda. Meni osobno „The Mind’s I“ i “Damage Done“ nikada neće prestati biti dva najdraža albuma. Na „The Mind’s I“ sam se tako reći, othranila u osnovnoj, a na „Damage Done“ u gimnaziji pa nije ni čudo da mi je cijelim tijelom prošla neka čudna vibracija s prvim taktovima „Final Resistance-a“ na bisu. Mikael Stanne jedan je od rijetkih ljudi u ovom poslu koji ne skidaju osmijeh s lica dok se nalaze na pozornici i istinski se vidi da cijelim bićem uživaju u tome što rade. Sjećam se ja dobro Dark Tranquillityja u Tvornici 2005. kad su nastupali s Kreatorom, Ektomorfom i Hatesphere…čovjek se nije nimalo promijenio. Kao i u svemu, a pogotovo u bavljenju glazbom, najteži je zadatak ostati kakav jesi. Mikael je defintivno među onima kojima to nevjerojatno dobro uspijeva. Čak je jednog momka primio za ruku, zapjevao s njim i izvukao ga iz publike. Sličan prizor pamtim i iz 2005. Dakle, što se kontakta s fanovima tiče, tu je nenadmašan. Kao da se pokušava stopiti sa svakom dušom u publici, konstantno im pružajući i stiskajući šake pritom ih potičući da pjevaju. Fanovi u tren oka Močvaru pretvaraju u nevjerojatan kotao veselja, galame i pozitive. Pjesme koje treba izdvojiti su „What Only You Know“ s novog albuma u kojoj Mikael pokazuje svoju senzibilniju stranu clean vokalom, i to nije jedina takva pjesma. Još jedna gdje on pokazuje svoju vokalnu stabilnost i nevjerojatno vladanje dvama različitim stilovima pjevanja  je „Therein“ čiji su refren fanovi zdušno pjevali. „The Fatalist“, „The Silence in Between“, „A Bolt Of Blazing IMGP1994Gold“ (s Mariangelom iz Tristanie kao gošćom), „Indifferent Suns“, „Terminus (Where Death Is Most Alive)“ te dvije koje su obilježile večer „Misery’s Crown“ i „Lost To Apathy“  svakim su svojim taktom fanove sve više poticale da se stope s odličnom energijom nastupa.

Na kraju, nemam što dodati osim reći hvala Dark Tranquillityju na koncertu kakav dugo nismo imali prilike gledati u Zagrebu. Za neke će to „dugo“ biti nekoliko mjeseci, za neke malo zahtjevnije pak nekoliko godina. Ovaj bend koji je nekoliko puta naglasio da su 3 tjedna na turneji, a da još nisu vidjeli ovako otkačenu publiku, nadam se, nećemo morati čekati naredne tri godine. Zagrebu, ali i Hrvatskoj u cjelini svako malo treba lekcija o tome što je prava žestoka glazba. Ovi Šveđani uvijek održe koncert za pamćenje i poštovanje hrvatskih fanova uvijek će imati.

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Elena Crnković