Večer u Budimpešti počela je otprilike oko 19 sati, kada je nastupio španjolski band  Antaglia, još jedan symphonic metal koji je apsolutna kopija Nightwisha. Tijekom njihovog nastupa okupilo se poprilično  malo ljudi ispred stagea dok je veći broj bio na ulazu u dvoranu, na merchandise štandu Theriona u kojem je bio i Cristhofer Johnsson, koji je marljivo potpisivao sve CD-ove i sve ostalo što mu je došlo pod ruku.
Kada je Chris otišao večer se nastavila sa drugom predgrupom,  Elyose, koji su dobili, poprilično popunjen Club 202, i dobru reakciju publike iako sam njihov nastup nije bio ništa posebno.

I tako je napokon u 21:00, zvuk „O Fortune“ Carla Orffa digao svu publiku sa stolova, i pozvao sve fanove izvana koji su ispijali pivu dok su čekali svoje ljubimce. Therion nastavlja sa „Poupee“ sa novog albuma. Nakon jedne francuske pjesme, slijedi Therionov hit „Son of the Sun“, sa albuma „Sirius B“ koji je defintiivno raspalio publiku, i ovo je bio početak jedne odlične večeri. Nakon pjesme mikrofon ostaje u rukama Lori Lewis koja ona ukratko zahvaljuje svima na dolasku, standardno, podsjeća da kupimo novi album i, što je najbitnije, predstavlja klavijaturista koji je posebno angažiran za ovu turneju da neke pjesme zvuče bolje, kao što je već sljedeća – „Via Nocturna“.
Nakon uživanja od 10 minuta uz „Via Nocturna“ obratio nam se glavni čovjek Theriona, Christopher Johnsson, podsjećajući fanove da je ovo 25-godina Theriona te rekao kako nisu htjeli svirati samo best of album, kao Twisted Sisters, ili ponovno snimiti stari album i dodati 2-3 bonus pjesme, kako bi ga fanovi ponovno kupili, fanovi su se nasmijali, a Chris je dodao kako će na ovoj turneji biti svega, od stvari s novog albuma, starih klasika, te nekih pjesama koje nisu baš često bile na njihovoj setlisti što je bio odličan uvod za „The Flight of the Lord of Flies“. Nakon „The Flight of the Lord of Flies“, Chris priča priču o Betty Mars, francuskoj pjevačici koja je zbog emocianalnih problema odlučila okončati svoj život popivši čašu crnog vina i skočivši kroz balkon. Njoj je posvećena njezina balada „J’ai le mal de toi“ sa novog albuma.

Therion nastavlja sa „Abraxas“ i „Vanaheim“, sve do neizostavne „Lemurie“ , sa kojom je Therion otvorio posljednji dio koncerta sa najvećim hitovima, reakcija publike naravno nije izostala, pljeskanje, i pjevanje cjele Lemurie, bilo je jednostavno fantastično.
Do bisa smo još čuli „The Siren of the Woods“, „Ginnungagap“, „Land of Canan“, „Khlysti Evangelist“, „Une fleur dans le coeur“ te po dvije sa albuma ”Gothic Kabbalah” („Gothic Kabbalah“, „Son of the Staves of Time“) i Vovina („Wine of Aluqah“, „Rise of Sodom and Gomorrah“) koje su tradicionalno zapalile publiku i atmosfera je bila na vrhuncu,a naravno nije izostao niti mosh pit u sredini publike.
Therion je otišao sa pozirnice, no samo na kratko, publika ih je glasnim skandiranjem uspjela vratiti nakon manje od minute.
Vratili su se sa „The Wondrous World of Pit“, te „Blood of Kingu“ za koju sam se lagano počeo bojati da će biti izostavljena sa setliste, srećom nije, i ponovno je krenuo pogo, glasno pjevanje head benganje.
Prije zadnje stvari Chris se ponovno obratio publici i spomenuo kako mu je drago biti u Budimpešti, prvi puta nakon dugo godina te ispričao kako se Nuclear Blast-u nije svidio njihov novi uradak „Les Fleurs Du Mal“ te ga nisu htjeli izdati no to ga nije obeshrabrilo, digao je kredit poprilično visokog iznosa i objavio album. Rekao je i da im sada prodaja ide vrlo dobro i uskoro će pokriti gubitak. Zahvalio svima na podršici, i potvrdio je da slijedi duga pauza, rad na rock operi otprilike četiri godine, no za to vrijeme  Therion će vjerovatno svirati na pokojem festivalu. Koncert je naravno završila legendarna „To Mega Therion“. Publika je ponovno zvala Therion natrag, no nisu se ipak vratili.

Therion je i nakon 25 godina veliki bend što dokazuje i to da se u mađarskom Clubu 202, moglo vidjeti i dosta ljudi iz susjednih zemalja (Hrvatska, Srbija, Slovenija) koji su potegnuli do Budimpešte samo zbog njih i definitivno su otišli kući sretni.
Sve u svemu bila je to večer za pamćenje, odlična setlista i komunikacija sa publikom te vrhunski scenski nastu učinili su ovaj koncert fatanstičnim i nakon njega će nam se biti lakše strpiti par godina kako bi čuli nova remek djela Christofera Johnssona.

Izvještaj i foto: Domagoj Kujundžić