Za one koji nikad nisu bili u Mediki, kao ja do ovog koncerta, moram vam podrobnije opisati tu živopisnu lokaciju. Naime kada uđete u kompleks zgrada ograđen visokom ogradom nailazite na nešto što meni osobno najviše liči na „crack house“ i da bi ovdje prije mogli kupiti bubreg nego poslušati neku kvalitetnu glazbu. Posebno lijepi kontrast ovom prostoru čini hotel s pet zvjezdica koji se nadvija nad klubom. Čim prijeđete preko početnog iznenađenja vanjštinom, shvatite ljepotu ovog prostora te se možete opustiti, a najbolje iznenađenje vas tek čeka. U ovom slučaju se radi o dvorani u klubu Medika. Dvorana nije prevelika, već prima oko 150 ljudi, 200 ako se želite igrati sardina (procijenjeno odokativnom metodom), ali je zato ozvučenje fenomenalno i može se bez problema nositi i s većim i poznatijim prostorima. Dodatni je bonus što je čak i u ove vruće ljetne dane u dvorani ugodno, te je čak bilo i tako kada je Rosetta digla temperaturu unutra za par stupnjeva. No, krenimo mi lijepo na bendove.

Po dobrom starom Hrvatskom običaju satnica je kasnila, ali samo za nekih 20 minuta što je sasvim prihvatljivo. Prvi na scenu su stupili domaći dečki Man Zero koji su svojim atmosferičnim i nabrijanim instrumentalima otvorili program. Ovaj četverac koji svoju glazbu opisuje kao post rock je između svake stvari mijenjao gitare ili radio sitne izmjene u svrhu dobivanja savršenog zvuka. Štoviše, često su se basist i gitarist mijenjali za instrumente što je raritet ali se izvrsno uklopilo u nastup. Teško mi je opisati njihov nastup osim da kažem da su zvučali besprijekorno. Na trenutke se činilo kao da imaju „jam session“, te da skladbe mogu otići u bilo kojem smjeru. Njihove melodije doslovno vrište. Iako su bez vokala u glavi vam se formiraju tekstovi i dobija se dojam da bi se kod njih uklopio bilo kakav stil pjevanja – muški ili ženski vokal, growl, scream ili nešto treće. Dečki su oduševili frenetičnom završnicom gdje su svi završili na podu igrajući se sa svojim pedalama i pokušavajući izvući što raznovrsnije zvukove iz instrumenata u čemu su uspjeli, činilo se s lakoćom. Ovo je bio izvanredan izbor kao predgrupa Rosetti i jedina je šteta što ih je vidjelo samo 30-ak ljudi. Ovaj nastup je zaslužio više posjetitelja. Ako vas zanima više o bendu posjetite njihovu facebook stranicu www.facebook.com/manziere ili skočite na njihov web www.manzero.com i poslušajte kako praše.

Nakon kratkog uštimavanja binu su preuzeli Kings Destroy koji su prateći bend Rosetti na europskoj turneji. Ovaj peterac dolazi iz Brooklyna i iza sebe ima višegodišnje iskustvo sviranja u raznim bendovima, a Kings Destroy su osnovali prije nešto više od dvije godine. Kažu da sviraju mješavinu Stoner Rocka, Hardcorea i Dooma, te zbilja dobro zvuče. Prvenstveno im glazba vuče prema rocku uz elemente HC-a. Doom nisam primjetio, ali to je možda do mene jer ja doom instinktivno vežem uz bendove poput My Dying Bride i stare Anatheme (koja nam uskoro ponovno dolazi u Zagreb). Dečki su prašili, izveli novu stvar i dali sve od sebe, te im treba čestitati na energičnom nastupu pred oko 50-ak ljudi. Vokal Steve Murphy je između svake pjesme pričao s publikom, najavljivao pjesme i zahvaljivao se na nastupu, te kao pravi profesionalac pio samo vodu za vrijeme nastupa i posegnuo za pivo tek kada je završio sa svirkom. U nekoliko navrata se spustio među publiku, a kada nije bio među nama stajao je na rubu bine i davao sve od sebe. Šteta je jedino što ga je ostatak benda nadglasao te je bilo teško razumjeti tekstove, ali to je vjerojatno i do toga da je ovaj bend većini, izuzev par izuzetaka u publici, potpuna nepoznanica. Pred kraj je bend odsvirao par bržih stvari što je dovelo do mini šutke koja bi vjerojatno bila mnogo veća da je publika upoznata s njihovom glazbom. Treba pohvaliti i pristupačnost benda, posebno Stevea, koji je nakon nastupa najnormalnije pričao s fanovima, pio pivu i sigurno podijelio koji autogram. Ako vas zanima njihova glazba, a preporučam da ih poslušate. Njihov album And the Rest Will Surely Perish možete skinuti besplatno kao što je to Steve objavio oduševljenoj publici riječima „Music is free“ (Glazba je besplatna). Možete ih poslušati na www.myspace.com/kingsdestroynyc i vidjeti da li su oni bend za vas.

Nešto prije 23.30h na stage je stupila Rosetta, bend kojeg su ipak svi došli vidjeti. Dvorana se solidno popunila i unutra je bilo 100-120 ljudi (opet procjena odokativnom metodom) koji su željno iščekivali nastup. Tko nije slušao Rosettu biti će mu teško shvatiti što to oni točno sviraju. Na trenutke se melodije savršeno uklapaju u doslovno vas mogu dovesti do ekstaze, dok se drugi trenutak na bini rađa kakofonija zvukova da se morate zapitati da li je svaki član ovog četverca iz Philadelphie odlučio svirati nešto za sebe, ali i to se nekako savršeno uklapa u njihov nastup. Najistaknutiji član benda je vokal i majstor za efekte Mike Armine koji se majice riješio već nakon prve pjesme i grčevito se derao u mikrofon hodajući po bini. Mikeov mikrofon je namjerno dosta tih kako bi se on mogao derati a zapravo se ne čuti s toga često zvuči kao da pjeva back vokale što je šteta jer ima dobre tekstove, a i solidne vokalne sposobnosti koje je pokazao na trenutak dok su svirali Release u valjda jedinoj pjevnoj dionici koju imaju na svoja tri albuma. Ali ako mislite da je zbog toga koncert bio loš, onda ste u velikoj zabludi. Rosetta ne svira za mase već za fanove, a fanovi su dobili jedan energičan, nabrijan i emotivan nastup u kojem je bend, a posebice Mike dao sve od sebe. Konstantno je bio na nekoliko centimetara od publike i u mnogo navrata im davao priliku da puste svoj glas u mikrofon što pokazuje izvanrednu povezanost benda s fanovima. Temperaturu je do usijanja digao bis kada je krenuo i stage diving u kojem se okušalo 10-ak fanova. Rosetta i njihova glazba nije za svakoga, ali vas nikako neće ostaviti ravnodušnima. Ako ih volite uvest će vas trans u kojem ćete osjećati egzistencijalnu čemernost postojanja (ili jednostavno uživati), te poletiti kroz stratosferu uz ovaj „metal za astronaute“. Najbolje od svega je što se Rosetta poboljšava sa svaki daljnjim albumom i možemo se nadati da će nas počastiti s novim materijalom kad završe svjetsku turneju. Nakon što su prošle godine proglasili svoj nastup u Zagrebu najboljim na turneji vratili su se i ne sumnjam da će se vratiti ponovno. Njihova publika nije velika, ali je zato uz njih sa svakim stihom i bend im to vraća izuzetnom energijom i predanošću nastupu što je i glavna odlika jednog izvrsnog nastupa.

     
     
     
     
     
   

Izvještaj: Matija Marković
Foto: Tomislav Crnković