Po prvi puta u svojoj karijeri Red Hot Chili Peppers su došli u Hrvatsku i priuštili nam najveći glazbeni događaj ove sezone. Njihova karijera se može podijeliti u tri dijela. Prije John Frusciantea, sa John Fruscianteom, te na periode u kojem je odlazio iz benda i bend je uzimao drugog gitaristu. Koliko je John Frusciante bio važan za bend govore podaci da su s njim ostvarili najveće uspjehe dok su s zamjenskim gitaristima jednostavno zvučali lošije. Nakon zadnjeg, poprilično mlakog i nezanimljivog albuma koji je snimljen nakon odlaska John Frusciantea, među fanovima se javila sumnja da li Red Hot Chili Peppers mogu napraviti pravi show. Ukratko, odgovor je da. Ne samo da su RHCP odradili izvrstan koncert, nego je i potpora u vidu 2Cellos bila pun pogodak i nešto što je ovaj koncert učinilo jedinstvenim na ovoj turneji.

Nije sve doduše bilo savršeno, najviše se to odnosi na Josha Klingofera koji se jednostavno ne može nametnuti na stageu sa svirkom nego i dalje zvuči kao pozadinski gitarist iako je vrlo talentiran i izvrstan glazbenik. Unatoč tome, odaje dojam da se još nije sasvim uklopio u bend što dovodi do toga da se jednostavno katkada “utopi” u zvuku i postane neprimjetan. Doduše, to nije negativno utjecalo na koncert ali se osjetio nedostatak nabrijanih solaža John Frusciantea i sinergija koju je imao s ostatkom benda. Treba pohvaliti Anthony Kiedisa koji je popravio svoj nastup, nije miješao kitice niti ispadao iz tona kao što je znao raditi. Flea i Chad Smith su po običaju nepogrešivi i među najboljima u svijetu.

Koncert je počeo u 19h sa pratećom grupom na turneji, As Able As Kane koji zvuče zanimljivo ali njihov zvuk zahtijeva dodatna preslušavanja kako bi se moglo donijeti neko konkretno mišljenje o njima. U 20h na scenu stupaju 2Cellos i dižu atmosferu u publici, te dobivaju i koji uzvik “Luka, skini se” od obožavateljica. 2Cellos su nastup ovdje zaslužili obradom „Californication“ koji će kasnije i izvesti. Imali su nastup od otprilike 45 minuta u kojem im se na kraju pridružio i Chad Smith. Nakon ovacija publike slijedilo je čekanje dok se ne uštimaju instrumenti za zvijezde večeri što je trajalo 45 minuta i koncert je, kao što je najavljeno, počeo točno u 21.30h.

Pretpostavlja se da je na Hipodromu bilo oko 35 tisuća ljudi, no teško mi je iz pozicije koje sam bio suditi o ukupnoj atmosferi u publici tako da ću se ograničiti na doživljaj iz samog vrha Hot pita. Publika je u tom djelu bila vrlo mlada i većinom je došla zbog novijih stvari, ali se ispred Flea okupila grupica od 10-ak fanova iz Italije i Hrvatske koja je pokretala razbacivanje i šutke, pogotovo na starije stvari, te ju je Flea i pozdravio prije nego su krenuli s „Higher Ground“. Publika je uglavnom bila podjeljena na mlađe i starije fanove koji su zapravo htjeli čuti različite stvari i mora se priznati da je setlista koju su složili odgovarala svima. Bilo je par stvari s novog albuma dok su ostatak liste uglavnom sačinjavale pjesme s „Californication“ i „By the Way“, te najveći hitovi s „Blood Sugar Sex Magik“. Ukratko, bilo je ponešto za svakoga.

Na samom startu je Anthony mogao komotno prepustiti publici da pjeva pošto ga je nadglasala publika od silnog oduševljenja što su se popeli na binu. Publika je oduševljeno dočekivala svaku sljedeću pjesmu no tek kada je Flea najavio jednu laganu pjesmu i počeo svirati „Me & My Friends“ je dio publike eksplodirao i napravio najbolju šutku na koncertu. Mlađi dio publike je ostao iznenađen ali su se neki uključili u mosh pit koji je bio karakterističan za nastupe RHCP u ranijoj karijeri, te još uvijek je za pjesme iz tog perioda karijere. RHCP su poznati kao bend koji svira puno covera te su nas i danas počastili s nekoliko, a naravno najpoznatiji je „Higher Ground“, Stevie Wondera. Među najbolje primljenim stvarima su bile „Under the Bridge“ koji je publika otpjevala uz Anthonya, te „Suck My Kiss“ koji je izazvao sveopće oduševljenje. Regularni dio koncerta je završio s „By the Way“ nakon čega je krenulo zvanje na bis.

Nakon povrtaka na binu su izveli „Californication“ s 2Cellos što je zvučalo izvrsno i Zagreb je stvarno bio počašćen jednom spektakularnom i jedinstvenom izvedbom, mada me ne bi čudilo da još koji put pozovu 2Cellos kao predgrupu. Nakon toga su odsvirali „Factory of Faith“ što je bila želja jedne obožavateljice koja je držala plakat s imenom te stvari cijeli koncert i što je bend nagradio. Naravno, završili su s „Give it Away“ koja je iz publike iscrpila i zadnje atome snage i zatvorila ovaj koncert koji je trajao nešto manje od dva sata. Bilo je tu puno sitnih detalja poput Chadovog bacanja palica, Fleaovog hoda na rukama i zahvala publici, činjenice da je Josh morao prosijediti cijeli nastup zbog ozljede i mnogo sitnica koje su se dešavale. Ovo je bio izvrstan koncert koji bi trebao zadovoljiti sve fanove. Oni koji su kupili kartu sigurno to nisu zažalili, dok onima koji nisu na koncert išli zbog sumnji može biti samo žao što su propustili jedan od najboljih live bendova na svijetu.

Setlista:
Monarchy of Roses
Around the World
Snow (Hey Oh)
Otherside
Look Around
Throw Away Your Television
Can’t Stop
Emit Remmus
The Adventures of Rain Dance Maggie
Me & My Friends
Universally Speaking
Red Hot Mama (Funkadelic)
Under the Bridge
Higher Ground (Stevie Wonder)
Cosmic Slop (Funkadelic)
Suck My Kiss
By the Way

Bis:
Chad & Mauro Jam
Californication s 2Cellos
Factory of Faith
Give It Away
Final Jam

FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Matija Marković
Foto: Anastazija Vržina