Sinoć se u prekrasnom ali kišovitom ambijentu Ville Manin u talijanskom gradiću Codroipo kraj Udina okupila cijela svita hrvatskih fanova te glazbenih i inih faca kako bi na djelu čuli i vidjeli čuveni Radiohead, alternativni rock band koji drži nevjerojatno visoku ljestvicu kvalitete i slovi za jednog od najznačajnijih bandova u glazbi. Ako je netko sumnjao u te činjenice,  nakon sinoćnjeg koncerta posve se razuvjerio: u dva i pol sata, Radiohead je doslovno rasturio svojim fenomenalnim nastupom: band svirkom a Thom Yorke i vokalom, te minimalističkom ali srdačnom komunikacijom. Imaju i novi stage, nakon one nesreće iz lipnja kada se dio stagea urušio i pokopao pred sobom par tehničkara, nakon čega je bend privremeno otkazao ostatak tada zakazane turneje.

Ovaj koncert inače spada u one s novim datumom, a u Italiji je ovo bio njihov četvrti koncert na ovoj turneji i ujedno zadnji. I kako to i obično rade niti ova setlista nije bila ista prethodnoj, ali koju god uzeli i dalje nisu fanovi čuli legendarni hit “Creep”.  (Tuga i jad za sve one koju ovu pjesmu vole.)

Da se časak vratimo na pozornicu: ona je velebna, smišljeno napravljena s velikim panelima (na kojima baš i nećete gledati “televiziju/direktan prijenos” onoga što se događa na pozornici), odlična je vizualno, efektna ali i jednostavna, prati priču koju bend prenosi glazbom  (ali je tlaka za fotografe, svjetla su bila ubitačna).

Kiša i pljuskovi koji su prijetili cijeli dan, neke su skoro pokolebali da ne odu na koncert, no to bila prevelika šteta. Srećom prestalo je padati nekako baš kako je koncert započeo. S aktualnog albuma “The King of Limbs” odsvirali su pet pjesama, tako da  savršeno ubalansirali nove stvari u stare “klasike”. Interesantno, ali “Kid A” također nismo čuli.

Teško je uopće se primiti seciranja jednog takvog koncerta kao što je onaj Radioheada, ali ono što vam zuji u mislima nakon njega je definitivno: “Koja j… alternativa”. Ono baš Biblija alternativnog rocka. Neki kažu da su Radiohead danas postali mainstream – ne slažem se, oni su samo tu alternativu dovoljno adekvatno približili širim masama (a opet nisu tako masovno popularni kao neki) i stekli veliki broj poklonika, što ih nikako automatski ne svrstava u mainstream. Ipak, većina “široke” publike ne bi baš bez problema i učestalijeg šankiranja mogla odslušati nevjerojatan 24-komadni set koji je trajao iznad dva sata i dvadeset minuta. Znamo iz teorije ako ništa drugo da su Radiohead skup vrhunskih glazbenika, ali tek kada ih čujete uživo, ta vam činjenica dobija još jednu posebnu dimenziju. Shvatite što je to plafon sviranja. Bilo bi nepravedno posebno izdvojiti Jonnya Greenwooda, a ne spomenuti i Eda O’Briena ili  drugog Greenwooda i Selwaya. No, Jonny se zaista nameće sam po sebi. Jednako tako shvatite što je plafon pjevanja. Thom Yorke je ekstra klasa. Da se razumijemo, iako mu je raspon vokala zavidan, ovo nisu Whitney Houston ili Mariah Carey vokalne akrobacije, ali jednako fenomenalne, čak možda i bolje jer je mnogo teže pjevati alternativu često bez izrazite melodije u pjesmi.

Strašan dio bio je pred kraj regularnog dijela od “There There”, pa na prvom bisu “Street spirit (Fade out)” i za mnoge najbolji dio baš sami kraj bis 2 na bis 3 na “Everything In Its Right Place  (with Bob Marley’s “Small Axe” intro)” i “Idioteque”. Radiohead beskompromisno i dalje rade samo ono što žele i što ih zanima – pomiču granice u glazbi, eksperimentiraju – i nakon nevjerojatnih 27 godina.  I to je ono radi čega je bend klasa iznad svih, iako možda nisu svakome prikladni za uho: koliko bendova iznad 15 godina starosti poznajete a da se usude stalno raditi nešto novo, neprovjereno, kretati stalno kao ispočetka? Na kraju i ne previše (ili nikako) komercijalno, barem ne planski.

Prekrasan prostor Ville Manin ispunio je popriličan broj fanova (usprkos vremenu)  – nekih 15.000. A mi zahvaljujemo organizatorima koncerta www.azalea.it na akreditaciji, te Art Travelu na pomoći oko posjeti koncerta.

Radiohead je sve ono čemu čitate i o čemu vam pričaju, i mnogo više. To saznate kada ih doživite u živo. Ukoliko ste nevjerni Toma.

Treba svakako spomenuti i predgrupu – na ovom dijelu turneje je to naš poznanik kanadski vrhunski  “elektroničar” Caribou, koji je bio sjajan (ponovo).

Setlista:
1. Lotus Flower
2. Airbag
3. Bloom
4. The Daily Mail
5. Myxomatosis
6. The Gloaming
7. Separator
8. Climbing Up the Walls
9. Pyramid Song
10. Nude
11. Weird Fishes/Arpeggi
12. Reckoner
13. There There
14. The National Anthem  (with “Hunting Bears” outro)
15. Feral
16. Paranoid Android

bis:
17. How to Disappear Completely
18. Planet Telex
19. Staircase
20. Morning Mr. Magpie
21. Street Spirit (Fade Out)
bis 2:
22. Give Up the Ghost
23. Everything In Its Right Place  (with Bob Marley’s “Small Axe” intro)
bis 3:
24. Idioteque

FOTOGALERIJA – KLIKNITE OVDJE!

Izvještaj i foto: Anastazija Vržina, anastazija@venia-mag.net