Ovog četvrtka u Boogaloo-u žestoko su prašila dva velika njemačka power metal velikana, Primal Fear i Brainstorm u sklopu „Metal Nation turneje 2012“. Ono što je mjesecima najavljivano kao „mega“ koncert, unatoč tome što je posjetitelja bilo oko 150, zbilja je na kraju tako i ispalo. Kao predgrupe nastupali su njemački Palace, na čiji sam koncert stigla oko 20:30, nažalost na pola, te Slovenci Lene Kosti. U početku sam se pribojavala da će i ovaj koncert, zbog slabe zainteresiranosti power metal fanova biti održan u maloj dvorani (što bi bila totalna šteta jer tako mali prostor ne može uopće pravilno rasporediti takvu energiju), ali na svu sreću, bolje i za fanove i za bendove, pogotovo što se tiče ozvučenja, koncert je održan u velikoj dvorani. S obzirom da sam upila samo djelić atmosfere za vrijeme nastupa Palace-a (naime, zamijenili su se s Lene Kosti, koji su trebali prvi nastupati), ne mogu puno o tome reći, a nije se niti značajan broj ljudi skupio, pa su svirali u praktički praznoj dvorani gdje ih je gledala ekipa uglavnom zgurana u prva dva reda. Bend je inače na sceni aktivan od ranih 90-ih, a iza sebe imaju šest albuma od kojih je posljednji „Dreamevilizer“ izašao prošle godine. Nakon njih su zbilja ozbiljno atmosferu počeli zagrijavati Lene Kosti. Ovi iskusni Slovenci osnovani su 1978. godine. Aktualni album „Penetrator“ solidno su ispromovirali na ovom nastupu, iako je on nažalost trajao oko pola sata. Vrlo žestok heavy zvuk i nesvakidašnja pojava pjevača Milana Krušiča ujedinili su, iako u kratko vrijeme, i bend i publiku koja je povedena snažnim zvukom vrlo dinamično reagirala. Nakon njihovog solidnog nastupa dolazi bend čiji će mi nastup jako dugo ostati u lijepom sjećanju i čiji je vokal nešto najbolje što sam u posljednje vrijeme čula uživo. Fantastični Brainstorm imali su, moram napomenuti prije svega jako dobro ozvučenje, a nevjerojatan vokalni volumen njihovog pjevača Andyja B. Francka i uzvišena žestina gitara dvojice gitarista Torstena Ihlenfelda i Milana Loncarica stvorili su atmosferu  kao da sviraju ispred 10 000 ljudi! Takva glazba vas jednostavno ponese. Vrlo raskošni refreni osvajali su publiku koja je ozarenih lica uživala pjevajući ih. Glazba ovog iskusnog benda osvojit će sve one koji vole kvalitetne melodije i dobar vokal. Od pjesama sa setliste svakako treba izdvojiti „Worlds Are Comin’ Through“, „Shiva’s Tears“, „Temple Of Stone“, „Shiver“, „Fire Walk With Me“, „All Those Words“ te šećer na kraju, meni osobno jednu od njihovih najboljih pjesama „Highs Without Lows“. Gitarist Milan je inače podrijetlom iz Hrvatske, i cijelo se vrijeme publici obraćao na hrvatskom te predstavio i ostale članove benda. Dakle, sam nastup, reakcije publike, odabrane pjesme, ozvučenje, za sve imam samo pohvale. Mislila sam da nastup Brainstorma malo što može nadmašiti jer su bili toliko dobri da sam pomislila kako će Primal Fearu trebati itekako snažan nastup da se izjednače s njima. Slušam i jedan i drugi bend, a od Primal Feara sam puno očekivala i zbilja se veselila nastupu jer posljednji album „Unbreakable“ ne mogu prestat slušat. Pjesme poput „Unbreakable Pt. 2“, „Where Angels Die“, pa recimo „Blaze Of Glory“ sa zadnjeg albuma zbilja se uvlače pod kožu. Bend koji veličinu kvalitetnih ideja duguje osnivačima,  basisti Matu Sinneru i pjevaču Ralfu Scheepersu, ovaj je koncert pretvorio u jedan od meni najboljih zasad ove godine. Opet, tko šiša 150 ljudi, činilo se kao da smo na stadionu jer je to malo ljudi što je došlo zbilja uživalo u svakom akordu. Kad su nakon uvoda „Unbreakable Pt. 1“ izletili na stage, vidno uzbuđeni, izgledali su kao da ne mogu dočekati započeti svirku, žestoko su započeli sa „Strike“ s novog albuma. Karizmatični pjevač Ralf Scheepers ne gubi glas u visinama (kako je bio dobar u Gamma Rayu po kvaliteti i ostao je, sad naravno još i bolji) što je meni osobno kao slušatelju jako važno uživo. Samo jedna zamjerka, na nekoliko mjesta gitare su ipak bile malo glasnije ozvučene od vokala, ali to je bilo gotovo nezamjetno. Inače, kad smo kod gitara, Magnusa Karlssona mijenjao je mladi grčki gitarist Constantine koji je sve prisutne oduševio svojim vrlo stabilnim, uvjerljivim i vještim soliranjem. Ralf, iako obožava ponosno pokazivati svoje bicepse, i taj imidž fura već jako dugo itekako zna da fanove zanima samo jedno – njegov specifičan glas koji bez ikakvih problema svladava vrlo zahtjevne tenorske prijelaze. Da, neki će reći da sve pišem u superlativima, ali uvijek sam osobno bila sklona kvalitetnim clean vokalima koji pokazuju svoj raskošan opseg u metalu. Nakon „Strike-a“ totalno su razbacali publiku s „Give ‘Em Hell“ nakon koje je uslijedila melodiozna „Nuclear Fire“. Nakon nje smo pak uživali u vokalno najzahtjevnijoj pjesmi sa zadnjeg albuma kojoj ja i zbog rifova odajem priznanje „Unbreakable Pt. 2“. Ostale pjesme koje su bile izvedene su dobra stara „Seven Seals“, „Black Sun“, pa smo nakon toga mogli uživati u energičnom drum solo-u Randyja Blacka. Nakon toga uslijedilo je nešto prepuno ponosa i sjete….tzv. „Angels Medley“. Kad su zasvirali prve taktove „Where Angels Die“ ja sam znala da će tekst pjesme jednostavno izlaziti i iz mojih glasnica, kao što je to bio slučaj s još dosta vjernih fanova iz prvih redova. Na nju su se nadovezale „Demons And Angels“ i „Angel In Black“. Ostatak setliste činile su samo himne „Metal Nation“, „Fighting The Darkness“,  jedna od njihovh najboljih pjesama ikad (za čiju izvedbu ne mogu riječima opisati koliko je pozitivno djelovala na mene, za one koji nisu bili pogledajte snimke ove pjesme uživo pa ćete vidjeti zašto), pa „Final Embrace“, neuništiva „Metal Is Forever“, za vrijeme čijeg se refrena dok su fanovi svi u viskim registrima vrištali „Metal Is Forever, In Every Single Matter“ skoro tresao pod. Totalna ludnica! Na bisu su dostojno hvale završili s „Bad Guys Wear Black“ i legendarnom „Chainbreaker“ (za vrijeme koje im se pridružio Milan Krušič iz Lenih Kosti). Bilo je teško rastati se od njih na kraju, jer ih se čovjek nikad ne zasiti gledati uživo. Primal Fear su dokazali Zagrebu koliko su dobri uživo, a ne moram posebno isticati da svima koji nisu bili, a vole ovu vrstu glazbe, može biti skroz žao jer ja, iako sam probala na papiru prenijeti djelić atmosfere, nemam tu moć da prenesem pravu energiju kojom je taj predivan koncert zračio. Fanovi, upregnite bubnjiće i uživajte u „Unbreakable-u“ jer metal nacija je neslomljiva, a metal je zauvijek.  

 

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić

Foto: Roadside Surgery, Flickr.com