Da je Paradise Lost bend koji se nikada neće maknuti s trona metala, potvrdila je svirka u bečkom klubu Arena u utorak. Set-lista koja je obuhvatila klasike poput „As I Die“, „ Pity the Sadness“, „ Forever Failure“, „ One Second“, „Soul Courageous“ i „Erased“ zmamila je oduševljenje publike, a stvari s novog, genijalnog „Tragic Idola“ – „Honesty in Death“, „ Fear of the Impending Hell“, „In this We Dwell“ i „Tragic Idol“ bile su isto tako popraćene glasnim pjevanjem i konstantnim pljeskom.
Paradise Lost nikada nisu bili bend za mase i tko nije shvatio njihovu glazbu,  vjerojatno se nije našao među razdraganim fanovima, no onima koji ih prate, svaki je riff gitare poticao sve jače otkucaje srca.
Nick Holmes se (opet) ošišao pa je bilo čudno gledati ga kako se žesti na dobre stare (i nove) doom-death stvari. Komunikacije s publikom koju je stalno poticao na interakciju nije manjkalo.
Gitarist  Aaron Aedy pokazao je da ima najviše energije jer je bio čitavo vrijeme, i to s guštom, uživljen u svirku,  a Gregor Mackintosh je rasturao solaže po običaju. Mislim da je taj čovjek savršeni uzor svakome tko sanja jednog dana biti lead gitaristom.
Na listi se nije našla pjesma na koju biste prekrižili ruke i čekali da prođe, samo je bilo donekle neobično biti okružen pitomom publikom s kojom se ne morate laktariti da biste održali dobru poziciju u prvim redovima, kao npr. u Zagrebu.
Vjerujem da su ljudi većim dijelom bili zadovoljni, tražio se i drugi bis, samo da je barem duže potrajalo. Sat i petnaest minuta nezasitnim fanovima sigurno nije bilo dovoljno.

SET-LISTA:
Widow
Honesty in Death
Erased
Forever Failure
Soul Courageous
In This We Dwell
Praise Lamented Shade
Pity the Sadness
As I Die
Symbol of Life
Tragic Idol
The Enemy
One Second
Fear of Impending Hell

Bis:
Faith Divides Us – Death Unites Us
Say Just Words

Izvještaj i foto: Tamara Dujmović