Mini ljetna turneja kroz Njemačku švedskog benda Hellsingland Underground bila je savršena prilika za osvježavanje dojma kojeg sam nosila od njihovog prošlogodišnjeg koncerta u Austriji (možete pročitati puni izvještaj OVDJE) i slušanje novih pjesama s njihovog nadolazećeg albuma „Evil Will Prevail“, pa sam se uputila u Njemačku po porciju najfinijeg ‘sjevernjačkog rocka’ koji postoji.

Duga je vožnja do Bielefelda, blizu njemačke regije Ruhr („Ruhrgebiet“) a i zanimljiva, pogotovo ako uzmete u obzir vesele konotacije koje ovaj grad nosi još od doba Useneta (u 90-tima, glasine su se proširile online da Bielefeld zapravo ne postoji, i da je to samo zavjera od strane ‘uobičajenih osumnjičenih: „Njih“). Međutim, za nepostojeće mjesto, Bielefeld ima itekako solidne konekcije od i do drugih njemačkih gradova, pa je bilo lako uhvatiti vlak od moje prve stanice – Dortmunda – do ovog grada, kako bih uživala u još jednom HU nastupu. Prvi nastup ove turneje se zapravo dogodio noć prije, no pošto je to bio poseban koncert za zatvorenike JVA Brackwede zatvora u Bielefeldu, nisam mu mogla prisustvovati iz očitih razloga (iako se kršenje par zakona i smještaj tamo činio vrlo privlačnim na trenutak!). Pronalaženje Extra Blues bara u srcu ovog grada bilo je jednako lagano, pa je na večer 21. srpnja sve bilo spremno za još jedan koncert Hellsingland Undergrounda.

Očekivanja su u potpunosti ispunjena, kako je bend počeo svoj set sa „Forever Damned“, pjesmom sa svog drugog albuma „Madness & Grace“, iza koje je uslijedila mješavina dobro poznatih i novih pjesama. Prva pjesma koja je predstavila novi album je također prvi single „The Lost River Band“, za koju je prije nekoliko dana izašao i video spot, zajedno s „Evil Will Prevail“„I Just Don’t Believe In Love“ i još par pjesama koje su predstavile glazbeni put benda koji je postao jedan od najcjenjenijih skandinavskih bendova u samo nekoliko godina. Dva albuma (treći na putu) i mnogo uspješnih nastupa kasnije, Hellsingland Underground i dalje dokazuju svoju izvrsnost sa odličnim setom uživo, nevjerojatnom energijom između članova benda na stageu, kao i interakcijom s publikom koja je ispunila mjesto i pomogla načiniti dobru, intimnu rock atmosferu. Band je imao velike fanove u publici, pa je povike koji su tražili  „The Spark That Never Dies“ i „Hard Falls“ dobro čuo i uslišao želje, začinjavajući sve duhovitim rečenicama frontmana Charlieja Granberga (objašnjavajući publici da je to samo pjesma na kojoj rade dok je bend spontano krenuo u izvođenje introa za „Run To The Hills“), a dinamika između gitarista Matsa Olssona i Petera Henrikssona iznova je šarmirala sve prisutne do kraja. Ne smijem zaboraviti briljantnost bez napora Patrika Janssona na bubnjevima i Martina Karlssona na basu, dok se najnoviji dodatak bendu u vidu Henninga Winnberga (koji je zamijenio Mathiasa Stensona kao novi klavijaturist HU-a) pokazao na nivou ostatka benda i smjestio se u svoju novu ulogu s lakoćom.

Ne postoji toliko mnogo (čak i high-profile) bendova koji dobiju takve pozive na bis poput onih koje je Hellsingland Underground dobio te noći, i bend ih je sa zadovoljstvom ispunio, završavajući koncert sa klasikom „Northern Country Boy“ i koristeći sve što je bilo na dohvat ruke za maksimalan nastup (želi li itko gitariste ‘servirane’ na vrhovima stolova?), što je stvorilo novu iskru povika za drugi bis i konačan naklon članova benda. Fanove su pozvali na drugi show sutra u obližnjem Mindenu, a privlačna kombinacija mračnih stihova i rocka koji oduševljava unutar očaravajuće glazbe HU-a privuklo je mnoge sljedeći dan – pročitajte puni izvještaj OVDJE!

www.hellsinglandunderground.com

Izvještaj i foto: Ilhana Škrgić