‘GUNS OF AGES’

Prije nego kažem nešto više o koncertu koji se ako ne kao koncert godine budući da nas neka velika koncertna uzbuđenja tek očekuju svakako može nazvati koncertom ljeta 2012. godine želim se osvrnuti na nekoliko detalja koji su, da nije bilo brze reakcije prvenstveno ljudi koji rade sa Guns N’ Roses, vrlo lako umjesto doista bajkovite rockerske mogli postati tragična priča iz Spaladium Arene. Naime, iako je najavljeno da je u pretprodaju pušteno najprije 1000 pa zatim zbog velikog interesa još 200 ulaznica za popularni golden circle vlasnike ulaznica za isti u Spaladim Areni dočekalo je neugodno iznenađenje – cijeli je parter bio jedna kategorija. I sve bi bilo u redu, čak i ljutnja zbog plaćene skuplje cijene ulaznica da pri izlasku legendarnih kalifornijskih rockera nije došlo do stampeda na prve redove pred kojim je zaštitna ograda ispred pozornice doslovno popuštala i koji je ozbiljno ugrožavao živote izvjesnog broja posjetitelja. Drugi propust bio je ne osigurati vodu publici u prvim redovima jer nakon stapeda uslijedilo je i padanje u nesvijest i izvlačenje pojedinaca iz publike. To su detalji na koje su organizatori u zemljama EU itekako spremni, ali čini se da će se u Hrvatskoj na tomu morati poraditi. A sada krenimo na koncert…..
Split nas je, kako to i priliči srcu Dalmacije, u radno poslijepodne utorka dočekao okupan suncem. Sat po sat polako prolaze u dobrom društvu, a nešto nakon najavljenih 19:00 sati otvaraju se vrata Spaladium Arene. Prvi fanovi zauzimaju prvih nekoliko redova, a vrlo uskoro na pozornicu izlazi bend Maršal, prva predgrupa legendarnim Guns N’ Roses.  Momci koji čine grupu Maršal dolaze iz Sinja i praše dobri, stari hard rock. Okupljena publika pozitivno reagira na njihov nastup i sve bi bilo gotovo idilično da momci ubace malo stilske različitosti u svoje skladbe jer vrlo brzo njihov nastup upada u monotoniju i tjera slušatelja na šetnju do šanka ili neku sličnu aktivnost. Maršal je doista mlad i perspektivan bend stoga ako još niste, svakako obratite pažnju.
Nakon kratke pauze za brzu izmjenu instrumenata na pozornicu izlazi miljenik hrvatske rock publike, Zoran Mišić i neposredno pred izlazak Guns N’ Roses na istu tu pozornicu žari i pali sa pjesmama sa svog albuma ”Stah od nepoznatog” među kojima je, očekivano, laureat pjesma ”Gdje si sad”, prvi Zokijev single. Svoj nastup Zoran Mišić otvorio je sa žestokom ”Moja generacija” i odmah dokazao zašto ga na domaćoj sceni smatraju jednim od najboljih glasova nadolazećeg rock vala.  Izredale su se i ”Izgubljeni raj”, ”Hridi samoće” te ”Vodi me” koja je malčice podbacila vokalnom izvedbom, ali Zoki i bend izvodili su je u trenucima kada su iz Guns N’ Roses tima već signalizirali da je vrijeme da odlični Slavonci napuste pozornicu koja se trebala pripremiti za zvijezde večeri. Zoki set zatvara sa jednom od najsnažnijih pjesama sa albuma, kako stihovno, tako i glazbeno, ”Dolina suza” i solidno popunjenu Spaladium Arenu ostavlja spremnu za Guns N’ Roses.
Vrijeme polako prolazi, na pozornici se izmjenjuju tehničari, instrumenti, svjetla…. Nastup Guns N’ Roses najavljen je za 22:00 sata, gužva na parteru je sve teže podnošljiva, donje tribine su dupkom pune i s nestrpljenjem se očekuje izlazak Axla Rosea i njegovog benda. I taman kada je publika pomislila da će Axl u svojoj poznatoj maniri zakasniti još koju minutu, točno u 22:30 svjetla se gase, a iz zvučnika dopire uvodna ”Splitting the Atom” Massive Attacka.  Na prve taktove ”Chinese Democray” kada i Axl izlazi na pozornicu na parteru doslovno nastaje krš i lom, nekoliko tisuća ljudi u doslovno divljačkom stampedu pokušava prodrijeti u prve redove u kojima se publika grčevito drži za ogradu i pokušava uloviti zrak. I Axl primjećuje kaos koji bi, budući da se radi o nekontroliranoj gomili ljudi, vrlo lako mogao rezultirati i sa smrtnim ishodom na trenutak zaustavlja koncert i moli publiku na parteru da se vrati korak unazad. Rijetki su ga poslušali dok se koncert nastavljao sa svevremenskim hitovima ”Welcome to the Jungle” ili ”Mr. Brownstone”. Osiguranje tada preuzima stvar u svoje ruke, pojedinci iz publike prebačeni su u ”0.-ti” red gdje im je pružena adekvatna pomoć i koncert dobiva sliku pravog dvoranskog spektakla. Axl Rose, kojega smo imali prilike vidjeti prije 20-ak dana u Grazu, u Splitu je pokazao mnogo bolju formu, što fizičku, što vokalnu i u trosatnom nastupu istinski oduševio. Njegova ekspresivna izvedba pjesme ”Sorry” sa albuma ”Chinese Democracy” još je jednom pobudila zanimanje publike koju su ipak mnogo više oduševili stari hitovi ”Rocket Queen” koja i 20-ak godina od svoje premijere zvuči svježe i pomalo provokativno dok je ”Estranged’‘ ona uzdanica koja obara s nogu. Odličnu kombinaciju čine i ”This I Love”, balada hitoidnog potencijala kojeg je svojevremeno mudro ”iskoristila” svevremenska ”Don’t Cry” na koju se nadovezuje miljenica svih generacija ”Used To Love Her” čiji su stihovi izvukli osmijeh i na lice izuzetno dobro raspoloženog Axla Rosea. ”Street Of Dreams” još je jedna pjesma sa albuma ”Chinese Democracy” koja je doživjela bučnu podršku publike, a u nastavku koncerta Axl i momci oduševili su vrlo angažiranim scenskim pristupom i konstantnom interakcijom s publikom. Našlo se tu mjesta i za  solažu Richarda Fortusa pa nešto kasnije i solažu DJ Ashbe, gitarista koji je moglo se čuti u glasovima oduševljene publike na izlasku iz dvorane dostojno zamijenio Slasha. ”Sweet Child Of Mine” bila je uzrokom još jednog, ovaj put pozitivnog kaosa u dvorani u kojoj je svako toliko prema pozornici poletjela majica sa ispisanom porukom za jednog od najsnažnijih frontmana u rock glazbi, marama, grudnjak, šal, a Axl je Spaladium Arenu počastio i svojom pianističkom izvedom kultne Pink Floydove ”Another Brick In The Wall” na koju je nadovezao jednu i nezamijenjivu ”November Rain” tijekom koje su se glasovi publike stopili s Axlovim. Bumblefoot nas je potom razveselio sa ”Glad To Be Here”, a koncert je prateći Bumblefootovu solažu nastavila publika jednoglasno pjevajući ”Don’t Cry”. Sve do trena dok se na pozornici nije pojavio Axl Rose u bijelom sakou s bijelim šeširom na glavi i započeo ispočetka: ”Talk to me softly, there’s something in your eyes….” orilo se Spaladium Arenom, potekla je i pokoja suza, a onda je došao red i na obradu AC/DC-jeve ”Whole Lotta Roise”, Bumblefootova gitara skoro ostaje u publici, a ”Civil War” samo dodatno produbljuje oduševljenje baš kao i ”Knocking On Heaven’s Door” i na kraju ”Nightrain”. Guns N’ Roses u uzavreloja atmosferi odlaze sa pozornice, publika divlja i vraća ih nazad, a Axl nastavlja sa ”Madagascar”, ”Patience”….. DJ Ashba napušta pozornicu i kreće na tribinu….. Spaladium je na korak do eksplozije. A onda kreće ”Paradise City” i tisuće konfeta ispaljenih iz topova obasipaju publiku.
Nakon trosatne svirke splitskoj publici nije bilo dosta, tražilo se još. Za kraj bi, ipak, bilo nepšteno poželjeti išta drugo osim širokih osmjeha zadovoljstva Axla Rosea i ostalih glazbenika i dubokog naklona hrvatskoj publici koja ih je, očito, još jednom pozitivno oduševila i iznenadila. A i Axl Rose dokazao je da mu još uvijek teško mogu parirati kada je riječ o pjevanju, a kao frontmanu i u 5 desetljeću života mu nema ravnog.
Biti u Spaladium Areni na koncertu Guns N’ Roses, njihovom drugom u Hrvatskoj jednostavno je rečeno bila kulturna obaveza svakoga tko drži do svoje rock reputacije. Oko 6000 okupljenih iz Spaladiuma nije otišlo nezadovoljno. Štoviše, bomastične i bučne reakcije publike još su jedna pozivnica Axlu Roseu i njegovim Guns N’ Roses u Hrvatsku. Nadam se uskoro!

KONCERTNA FOTO GALERIJA!

KONCERTNA FOTO GALERIJA 2!

Izvještaj: Ivana Sataić
Foto: Anastazija Vržina, Vedran Levi