Irski instrumental/post-rockeri God Is An Astronaut zaustavili su se sinoć u Zagrebu. Koncert prvotno zakazan u klubu Močvara zbog izuzetnog je interesa prebačen u susjedni, veći, prostor nekadašnje tvornice Jedinstvo za koji se također tražila karta više.
Osim atmosferične glazbe s kojom na svoje koncerte privlače mase God Is An Astronaut na pozornici prati i projekcija na video zidu što dodatno naglašava duboku atmosferu njihovih instrumentalizacija.
Dok se publika lagano ljeljuškala uz ”When Everything Dies” ili ”Fragile” nije moglo ostati neprimjećeno kako su God Is An Astronaut u odnosu na svoje studijske albume uživo mnogo žešći i intenzivniji bend bez obzira na to što se glavnina njihovog post punk zvuka temelji na sporim i zvučno bogatim instrumentalizacijama. Ali kao što su pokazali sa ”From Dust To The Beyond”, ”Echoes” ili ”Route 666” koju su zasvirali pri kraju seta oni su primarno tradicionalno rock bend sa svim svojim žestokim karakteristikama.
Dok slušate God Is An Astronaut kako u polutami klupske svirke prebiru po instrumentima ne možete se oteti dojmu divote čistog zvuka, a impresionira i to koliko se bend zapravo kreće po pozornici i podiže raspoloženje okupljenih. Energija koju God Is An Astronaut nose u svojoj glazbi nevjerojatna je tim više što publika osjeti da je bend došao svirati, uživati u svojoj glazbi i onima koji ju podržavaju, a ne samo odsvirati koncert. Sa ovom su se karakteristikom svrstali u sam vrh bendova kojima ću uvijek rado zapljeskati.
Post-rock zadnjih je godina vrlo popularan pravac. To se moglo osjetiti i u dupkom punom Jedinstvu u kojem je publika sa svim osjetilima pratila što se događa na pozornici istovremeno se ljuljajući u svom ritmu i naprosto uživajući u koncertu. To uz četiri glazbenika za klavijaturama, gitari, basu i bubnjevima koji su pred nama stvorili polja post-punka doista nije bilo teško. Njihov je zvuk uživo baš onakav kakav se očekuje, alternativno glasan i snažan sa smirujućim i intrigantnim dionicama. Ono što je zanimljivo je da su svirali gotovo bez pauza između pjesama i stoga je onima koji nisu u detalj upoznati s njihovim studijskim radom možda bilo malo teže pratiti nastup koji je, nažalost, trajao svega sat i petnaest minuta uključujući i bis na kojem su izveli ”All Is Violent, All Is Bright” i ”Fire Flies and Empty Skies”.
Bez obzira kakve reference dobili o God Is An Astronaut ili post-rock pravcu ovaj je bend uživo vrlo jedinstven i teško ponovljiv doživljaj. Drugačiji od onog kojeg iskusite dok u tišini svog doma prebirete po njihovim albumima. Irci su jedan od onih bendova koji se bez imalo oklijevanja mogu opisati besprijekornim. A koncert u zagrebačkom Jedinstvu zasigurno će se naći pri samom vrhu u izboru najboljeg koncerta godine.

       
       
   

Izvještaj: Nevenka Horvat
Foto: Anastazija Vržina