Jučerašnje hladne subotnje večeri zagrebački su se metalci dobrano ugrijali u Tvornici kulture uz dva velika imena metal scene – hiperproduktivnog kanadskog metal genija Devina Townsenda i kultne industrial metal snage iz Los Angelesa, Fear Factory. Oba imena posjetila su Zagreb u sklopu zajedničke „The Epic Industrialist Tour“ turneje. Uzbudljivu večer potpirivao je nastup domaćih Infernal Tenebra na čiji sam nastup nažalost stigla pred kraj pa ne mogu mnogo reći o kvaliteti njihovog nastupa.
Na ulazu u Tvornicu mislila sam da će me dočekati neugodno iznenađenje u obliku premalog broja ljudi, ali Tvornica se fino popunila. U točno 21 h na pozornici se pojavljuje persona zbog koje su mnogi primarno i došli na koncert, svestrani Devin Townsend. Njegov Devin Townsend Project izazvao je velike ovacije publike već nakon prve dvije pjesme. Mnogi od fanova su rekli da je zaista bilo krajnje vrijeme da zasvira u Hrvatskoj i da nisu mogli dočekati da ga konačno vide uživo. Uzbuđenjeje raslo iz minute u minutu sve više zahvaljujući ne samo pozitivnoj atmosferi i preciznoj svirci benda, nego i spotovima koji su se puštali preko video zidova. Fenomenalan Devinov vokal mogao je biti malo bolje ozvučen. Od pjesama treba posebno izdvojiti „Planet Of The Apes“, „Supercrush!“, i možda jednu od najboljih sa zadnjeg albuma „Epicloud“, „Kingdom“. Vrhunac nastupa obilježila je uspješnica „Vampira“ na čiji se spot koji je pušten preko video zidova, dio publike koji ga je tek na koncertu vidio, trgao od smijeha. Inače, karizma dotičnog frontmena iznenadila je mnoge, naročito zbog usputnih dobacivanja, pošalica itd. Njegova puna ekspresivnost koji puta nije došla do izražaja zbog činjenice da je bio pomalo prehlađen kao što je i sam rekao, no to ga nije spriječilo da briljira u duhovitoj „Lucky Animals“ čiji nas je video uradak također nasmijao, u vrlo dinamičnoj „Juular“ i transcendentalnoj „Grace“ na samom kraju. Publika ga je pozivala na bis više puta oduševljena snagom njegovog nastupa. Neki su čak rekli da ih nakon ovakvog showa Fear Factory uopće ne zanima. Ali što da vam kažem, osim satnica je satnica i oni najbolji moraju je se pridržavati. Ipak, odlično raspoložen Devin zajamčio je Zagrebu da se uskoro opet vide. S obzirom na brzinu snimanja albuma, apsolutno svake godine zaredom novi album izađe, i njegovu kreativnost koja nikad ne miruje, doživjet ćemo ga ponovo vrlo brzo.
Nakon više od pola sata postavljanja pozornice izlazi druga atrakcija – Fear Factory. Nakon puno promjena u postavi, odlaska pa zatim povratka ključnog člana, Dine Cazaresa, Fear Factory sad čine pjevač Burton C. Bell koji je u bendu od samih početaka, zatim već spomenuti gitarist Dino Cazares, basist Matt DeVries i bubnjar  Mike Heller. Frontmen Burton C. Bell izašao je na pozornicu nosivši majicu našeg benda Mass Hypnosis što je, vjerujem, kod mnogih izazvalo osjećaj ponosa.
Bend odmah žestoko započinje s „Industrialist“ s istoimenog novog albuma. Prije koncerta iz onog što su ljudi govorili zaključila sam da su mnogi skeptični prema kvaliteti vokalne izvedbe uživo Burtona C. Bella. On na albumima zvuči čvrsto i intonativno stabilno, no kad je riječ o pjevanju uživo, zna zakazati i u to sam se nažalost sama uvjerila kroz mnoge snimke nastupa. Inače mi je ovo bio prvi put da sam bend vidjela uživo, tako da sam očekivala mnogo i razmišljala u sebi „Nemoj falšat, nemoj falšat.“ Na kraju, ispadanja iz tonaliteta je bilo, ali nije se moglo poreći da daje sve od sebe. Posebno sam bila zadovoljna s izvedbama „Shock“ koja je mnoge natjerala u mosh, zatim „Edgecrusher“, „Powershifter“, „Acres Of Skin“, „Recharger“, i „Resurrection“ na kojoj vokal u nekim od ključnih trenutaka nije zakazao. Bend je dio koncerta posvetio i prvom albumu u karijeri „Soul Of A New Machine“ (1992.) pa smo čuli „Martyr“ i „Scapegoat“.  Fanovi su se došli na svoje uz „Demanufacture“ i  „Self Bias Resistor“. Moram konstatirati da sam jako zadovoljna što se na set-listi našlo dosta pjesama s „Obsolete“ i „Demanufacture“. Cijelo vrijeme raspoloženje benda je bilo na zavidnoj razini i komunikacija s publikom odlična. Burton je poticao publiku da ga prati kroz svaku kiticu i refren, a za vrijeme posljednje „Replica“ koja se nakon svih ovih godina još uvijek smatra jednim od najvećih hitova benda, publika je skandirala „I don’t want to live that way, I don’t want to live that way.“ Da, koma je život i smjer kamo sve ovo vodi u svijetu, ali mi definitivno želimo opet vidjeti Fear Factory, sigurna sam da će se mnogi sa mnom složiti. Burton je dokazao da ima golem glas koji je katkad teško kontrolirati, a greške katkad mogu biti opravdane kad pjevate najtežim stilom – prebacivanjem iz growla u clean. Burton je među onima koji su to počeli prvi raditi i do danas radi to jako dobro. Gitarist Dino Cazares suvereno je vladao svojim sedmožičnim Ibanezom, a sjećam se komične zgode koja će ostati dugo zapamćena,  kad mu je u jednom trenutku na pozornicu doletio crveni grudnjak koji je iz zezancije omotao oko glave i poslije ga objesio na stalak za mikrofon. Meni osobno je mladi bubnjar Mike Heller bio zbog tehničke preciznosti na svom instrumentu ključna figura nastupa. Tko se u trenutcima povremenog nezadovoljstva nastupom, zvukom i sl. fokusirao na izvedbu svakog člana benda posebno, ne može biti nezadovoljan. Ono što su nam priuštili jučer i na čemu sam kao fan zbilja zahvalna je golema količina energije, a to vam kad imate naporan tjedan, bilo to zbog faksa, bilo posla, zbilja treba. To je potrebno da izbacite sve negativne emocije kroz bučno i intenzivno rokanje. Nadam se da ćemo i Devina Townsenda i Fear Factory opet uskoro vidjeti uživo na predstojećim turnejama jer će se energije kojom su opustošili pozornicu mnogi vjerni hrvatski fanovi sa zadovoljstvom sjećati i sigurna sam da govorim u ime svih: We want more!

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Ivana Sataić