Sami Hinkke je prije izlaska najnovijeg Ensiferumovog albuma Unsung Heroes rekao za Venia-Mag kako puno očekuje od Zagrebačke publike te im obećao najnabrijaniji koncert ove sezone. Nakon nastupa možemo reći da su svi zadovoljni – bend sa publikom i publika sa bendom. No, krenimo od početka. Ensiferum se domaćoj publici predstavio u Zadru, te su nakon dobrog prijema odmah odlučili uvrstiti Hrvatsku u svoju novu turneju tako da smo ih nakon Metalfesta imali priliku vidjeti u Zagrebu, na svom prvom samostalnom nastupu u Hrvatskoj. Originalno je koncert trebao biti održan u Boogaloo-u, no zbog problema koji nas se ne tiču Pogon Jedinstvo je dobio priliku da ugosti impresivnu listu izvođača koji su trebali nastupati u Boogaloo-u, a među njima i Ensiferum. Ako ste se brinuli zbog razglasa ili dvorane, možete se opustiti, ozvučenje je savršeno i ne sumnjam da će takvo biti i kada će nastupati Anathema, te Paradise Lost.

Čast otvorenja finske koncertne večeri je pripala Death’n’Roll bendu Profane Omen koji je kroz 45 minuta pokazao puno toga. Njihov nastup je bio pun energije i oduševljenja kao da se ne radi o bendu koji svira već 13 godina već da su to dječaci kojima je ovo prvi veći nastup. Najveća prednost Profane Omena je vokal Jules Naveri koji unutar svake pjesme izmjenjuje vokalne stilove i vrlo teško je odrediti na koga njegov stil sliči. Kroz glavu mi je prošlo tucet vokalista tako da ih neću ni nabrajati, recimo samo da je specifičan. Stalno je hvalio publiku, usmjeravao ih u šutke i generalno bio oduševljen prijemom. Počeli su svirati pred 50-ak ljudi ali je s vremenom publika rasla i dizala atmosferu. Vrlo dobar nastup za Profane Omen koji je napravio ono što predgrupa mora – digao je atmosferu, zagrijao publiku i zasigurno motivirao velik broj ljudi da posluša njihov zadnji album Destroy!.

Nakon njih dolazi Amoral, također iz Finske. Uz pokoju stariju stvar, koje spadaju pod death metal, većinom su izvodili novije stvari koje bi se mogle okarakterizirati kao melodični heavy metal i mene najviše podsjećaju na nabrijanu verziju Stratovariusa uz pokoji growl i scream Ari Koivunena (koji neodoljivo podsjeća na Jaya iz filmova Kevina Smitha op.a.). Bend je prije nastupa donio ventilator kako bi im se kosa vijorila za vrijeme nastupa što je stvorilo dojam da je gitarist Masi Hukari u permanentnom “slow motionu”. Za vrijeme njihovog nastupa dvorana se gotovo popunila i uživjela u njihov nastup. Osobno nisam ostao oduševljen s njima, ali treba napomenuti da su dobro odradili svirku, te da ih je publika dobro prihvatila.

Nakon njih se otprilike pola sata čekalo dok se uštimavala tehnika, već smo postajali nervozni ali s prvim naznakama izlaska Ensiferuma nervoza se pretvorila u oduševljenje i krenula je nabrijana i energična atmosfera koja je trajala do kraja nastupa. Ensiferum je izveo standardnu set listu s turneje, tek malo varirajući redoslijed, koja se sastoji većinom od pjesama s novog albuma, te ima podjednako zastupljena i prva četiri, tj. sviraju svoje najveće hitove. Standardno su otvorili s In My Sword I Trust i držali publiku aktivnom dok nisu zatvorili glavni set s Iron. Posebno bih izdvojio Sami-a koji u ratnim bojama izgleda kao pravi nordijski ratnik i sa svojim divljim pogledom stalno tjera publiku na skakanje, deranje, pjevanje i sl. Petri je bio zadužen za stvaranje šutki, a najveća je bila otprilike 10 metara u promjeru kada su izvodili Iron.

Osim što izvrsno sviraju, dečki su i izvrsni zabavljači i motivatori publike, te se na njima vidi koliko uživaju u nastupu. Čim bi publika spustila ruke ili htjela malo odahnuti odmah su ih “tjerali” da dižu ruke, pjevaju, skaču i daju sve od sebe. Mali predah smo dobili kada je Sami imao funk solo dionicu na basu prije nego je Petri počeo nabrijavati publiku za One More Magic Potion. Tijekom glavnog nastupa su on i Sami vladali scenom dok je Markus bio malo zapostavljen, a i izgledao je kao da je prehlađen, no kada je krenuo bis preuzeo je vodeću ulogu na stageu uz Lai Lai Hei, a pogotovo na kraju nastupa kada su zatvorili s temom iz William Tella.

Kada je nastup ovoliko dobar a povezanost između publike i benda toliko jaka nema se što puno za reći. Sve pjesme su bile izvrsno primljene i nastup nije imao slabu točku. Bend je dao sve od sebe, a publika im je na isti način vratila. Mogao bih se sada nabacivati superlativima, imenovati svaku stvar koju su izveli i tražiti 101 način da opišem da su večeras bili fenomenalni, ali to ne bi imalo smisla. Da se ne ponavljam previše reći ću samo da je današnji nastup zaslužio čistu desetku i da su dečki najavili da će se vratiti ponovno. Vjerujem da ćemo ih vidjeti i dogodine, možda opet u kombinaciji Zadar-Zagreb, no tada sumnjam da ćete moći kupiti kartu za siću koliko je bila ovaj put. Nadajmo se brzom povratku Ensiferuma koji su pokazali da vole Hrvatsku publiku, a Hrvatska publika im je vratila na najbolji mogući način – fantastičnom podrškom kroz cijeli nastup.

FOTO GALERIJA – KLIKNITE OVDJE!

Izvještaj: Matija Marković
Foto: Branimir Habek