Jučer je u Domu Sportova nastupio Brit Floyd, najpoznatiji tribute bend jednog od najvećeg sastava svih vremena, Pink Floyda. Negdje oko 20. 30 dvoranom su se pročuli prvi taktovi  „Shine On You Crazy Diamond“ i sve je bilo spremno na putovanje kroz vremensku kapsulu u vrijeme kada su David Gilmour, Roger Waters i ostatak benda stvarali svevremensku glazbu kojoj ni dan danas nitko ne može parirati. Raskošnost pozornice osim mnoštva glazbenika koji čine Brit Floyd obogaćivali su lightshow i ekran nalik na Mr. Screen, na kojemu se su se čitavo vrijeme vrtile moderne interpretracije pjesama Pink Floyda, ne izostavljajući ni omote njihovih albuma i stare slike benda, te isječke iz poznatog filma „The Wall“, napravljenog po istoimenom albumu Floyda. „Shine On You Crazy Diamond“ završila je sa Syd Barretom u krupnom planu, sasvim logično, budući da je za njega i napisana. Za sve fanove odličnog albuma „ A Momentary Lapse of Reason“, uslijedila je prava poslastica- „ Learning to Fly“ , a potom su dečki zagrebli po 1967. i odsvirali „See Emily Play“, vjerojatno jednu od čudnijih pjesama svima onima koji su preskočili Floyde sa Syd Barretom.

Većim dijelom koncerta glavni je vokal pripao basistu i vokalistu Ian Cattelu, a kasnije je tu ulogu preuzeo gitarist Damian Darlington, čija je boja glasa  bliska Gilmourovoj, što je još više upotpunjavalo čitav taj genijalni doživljaj gdje ste vizualno uronjeni u projekcije i lasere, koji su savršeno oslikavali zvuk.

Prvi dio koncerta završio je s „Pigs“, a Damian Darlington oponašao je zvuk roktanja. Potom je uslijedilo 20 minuta pauze.

Ženski trio koji je pratio izvedbe s „Dark Side of the Moon“ , popraćen je ovacijama, a fantastična izvedba Ole Bienkowske na  „Great Gig in The Sky“  stvarno je trenutak vrijedan izdvajanja.

Zvuk je čitavo vrijeme bio savršen, osjećala se punina, jačina i dobra usklađenost instrumenata s glasom i nesmetano se moglo uživati u svakoj od uistinu mnogih gitarskih solaža. Talent i kvaliteta benda vidjela se ne samo u savršenom reproduciranju pjesama Pink Floyda, već i u multiinstrumentalnosti članova, njihovoj uživljenosti i držanju.

Basist je na pojedinim pjesmama preuzeo i ulogu glumca, pa je tako na „Comfortably Numbdošao na stage odjeven u doktora, a na pozornici se osim instrumenata našla i fotelja na kojoj je sjedio basistov „pacijent“.

Lightshow je uistinu bio veličanstven, toliko bogat bojama, snažan i pomalo hipnotizirajući, a od projekcija  bih izdvojila onu za pjesmu „Time“  koja je možda stvorila najveći 3D doživljaj.

Dvorana je bila dobro popunjena, a opet je svatko imao svoj metar kvadratni. Publika iako ne baš aktivna, izuzev na nekoliko pjesmama, među kojima su bile i  „Another Brick in the Wall“ i  „Money“ , zadovoljnim je licima promatrala nastup benda vrijednog  titule najvećeg Pink Floyd tribute benda na svijetu.

Pink Floyd nikada nećemo imati priliku vidjeti, no ova već 24 godine stara zamjena, jako dobro ih nadomještava i mislim da su svi napustili dvoranu jako zadovoljni nakon odlične skoro trosatne svirke.

 KONCERTNA FOTO GALERIJA- KLIK!

Izvještaj: Tamara Dujmović

Foto: Anastazija Vržina