Zagreb je po treći put u osam godina imao zadovoljstvo da ugosti Anathemu, glazbene majstore iz Liverpool-a. Ovaj puta su nam došli u sklopu Weather Systems 2012 turneje gdje se većina setliste sastoji od zadnja dva albuma koji su izvrsni, ali i miljama daleko od doom/death početaka benda. Trenutno glazbeni izričaj Anatheme teško je opisati s jednim žanrom, no njihov atmosferičan zvuk se često opisuje kao alternative-rock, progressive-rock, post-rock i sl.

Ovaj put su kao predgrupu izabrali A Dog Called Ego koji su možda po žanru bliski Anathemi i to bi otprilike bilo to. Teško je nešto posebno reći o njihovu nastupu osim da su bili glasni do boli, i to ne govorim kao frazu nego činjenicu. Glasnoća je parala uši i učinila nastup neslušljivim, a da li je to bio problem u toncu ili je to obliježje njihovih nastupa teško je reći. Odradili su svoj set od 40-ak minuta pred poprilično praznom dvoranom, odsvirali par zanimljivih stvari i popunili vrijeme dok ne dođe Anathema.

Pogon Jedinstvo u samo devet dana na repertoaru ima Ensiferum, Anathemu i Paradise Lost i nakon izvrsnog nastupa Ensiferuma očekivao sam sličnu atmosferu i na Anathemi, no dvorana je bila polu puna, publika letargična i mogli ste se prošetati do drugog-trećeg reda bez imalo problema. Također je uz rub dvorane postavljeno i nekoliko visokih stolova uz stolice što je poprilično čudno, barem meni, za jedan koncert ovakvog kalibra, no možda su stavljeni tu da bi popunili prostor. Neću ulaziti u analize zašto je dvorana bila samo na pola puna. Je li to bilo zbog cijene karte (koja je po meni bila korektna), setliste s većinom novim stvarima (koje su izvrsne) ili je dio Anathemine publike morao birati između njih i Paradise Lost koji sviraju 15.11. teško je reći, ali ostaje dojam da je publika trebala i mogla biti puno bolja.

Oko 21.40h Anathema se popela na binu i krenula uz Untouchable 1 & 2 izvoditi novije stvari i ako izuzmemo prvih par redova koji su bili aktivni cijeli koncert publika je promatrala tehnički savršene izvedbe kao u kazalištu, čekala završetak i onda bend nagradila pljeskom. Ubrzo se Vincent obratio publici i pitao “Da li smo mi u Hrvatskoj?” naučen na puno bolji prijem na prijašnjim gostovanjima, te pitao da li žele starije stvari. Izveli su Deep i Emotional Winter ali dobili tek malo bolji prijem. Nakon toga su se ponovno vratili novijim stvarima koje su izvedene savršeno uz izvrstan i jednostavan light show.

Pred kraj regularnog dijela Danny je počeo dizati publiku i tjerati ju na pljeskanje, vikanje, pjevanje i sl. Dizao je atmosferu na Closer i natjerao publiku da pljeskom drži ritam što je napokon dovelo do poboljšanja atmosfere koja je držala do kraja nastupa jer se entuzijazam proširio s par prvih redova i na ostatak dvorane. Moglo je i bolje, ali bar se izgubio dojam da ste u kazalištu. Nakon završetka regularnog dijela bend je dozvan natrag na binu, mada me i strah pomisliti kako bi poziv na bis zvučao da bend nije pred sam kraj dignuo atmosferu. Izveli su još četiri pjesme. Publika je tek prilikom izvođenja zadnje stvari, Fragile Dreams, bendu priuštila atmosferu kakva je trebala biti cijeli nastup koji je s Anathemine strane izveden perfektno, ali je iz nekih razloga dosta mlako primljen.

Iako sviraju preko 20 godina iz benda još uvijek pršti mladenački zanos što vjerojatno ima veze s tim što otkrivaju novu glazbu i prkose žanrovskim ograničenjima, ali i zato što okosnicu benda čine braća Cavanagh (Vincent, Danny i Jamie), te brat i sestra John i Lee Douglas. Također treba napomenuti i humorističan način na koji je Danny najavio The Beginning and the End – “Za sve koji tvrde da smo prog-rock bend ide pjesma koja traje četiri minute i ima jedan riff” što je izmamilo glasan smijeh od publike. Nakon nastupa Vincent je odmah došao do fanova gdje se slikao, potpisivao karte, albume, flyere, lančiće, ruke i što god mu je palo pod markere kojih je imao nekoliko, po jedan za svaku priliku. Uspio sam čak i razmjeniti koju riječ s njim prilikom toga.

Venia: Bili ste izvrsni večeras, jedino je publika bila za *****.
Vincent: Ma bili su dobri, malo slabi na početku ali su se onda poboljšali pred kraj.

(Uskoro vam donosimo i intervju s Vincentom za naš portal)

Nadajmo se da će nam Anathema doći ponovno ili sa novim albumom ili u sklopu neke best of turneje jer bend daje sve od sebe na nastupima, sviraju preko dva sata i vidi se da vole to što rade i da nisu na toj bini samo kako bi odradili nastupe već u to ulijevaju i srce i dušu, te se nadam da će nam doći ponovno kako bi im pokazali zašto se bendovi vole vraćati u Hrvatsku. 

Set lista:
Untouchable part 1.
Untouchable part 2
Thin Air
Dreaming Light
Everything
Deep
Emotional Winter
A Simple Mistake
Lightning Song
The Storm Before the Calm
The Beginning and the End
Universal
Closer
A Natural Disaster
Flying

 Bis:
Internal Landscapes
Empty
Orion
Fragile Dreams

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIKNITE OVDJE!

Izvještaj: Matija Marković
Foto: Ivana Sataić