Nakon višemjesečne turneje kojom promoviraju najnoviji album Stalingrad, Accept je stigao u Hrvatsku! U četrdesetogodišnjoj karijeri Acceptov prvi koncert u našoj zemlji uistinu je bio u velikom stilu i pozdravljen od hrvatske publike najbolje moguće. Napokon je došao red i na domaću publiku da doživi ovaj veličanstveni njemački heavy bend koji je utjecao i na razvoj speed metala. Žestoki, energični i glasni, ne daju se ni nakon više prekida u karijeri i izmjena postave. Vjerni fanovi nikad dovoljno siti pravog heavyja sinoć su imali prilike uživati u vrhunskoj svirci i atmosferi koja se može samo doživjeti, teško je riječima opisati je.

Koncert je otvorio talijanski heavy bend Hollow Haze. Dosad su snimili četiri studijska albuma, a sinoć su svirali stvari s posljednja dva albuma End of a Dark Era (2010.) i Poison in Black (2012.). Zvukom i imidžem podsjećaju na Judas Priest, nešto moderniziran. Ćelavi frontmen u dugom crnom kaputu sa savršenim heavy clean vokalom zbilja može potegnuti visoko. S jedne strane nabrijani i žestoki, a opet s tematikom misticizma, smrti i emocija znaju podići publiku i jako im to dobro ide. Isprva su zagrijavali malobrojnu, ali glasnu publiku i punili dvoranu, a kasnije se skupljalo sve više ljudi. Većina  je realno došla na koncert zbog Accepta ne znajući ili tek čuvši za Hollow Haze, ali je zanimljivo da se publika solidarizirala i surađivala. Bendu oformljenom 2003. zasigurno nije bilo lako stati pred heavy legende, kako često nazivaju Accept, stoga im je podrška publike dobrodošla i dobili su je. Nije bilo mlitavo ni tek s naznakama života, kako to uobičava biti na predgrupama. Publika se uživjela na Chained, Running, Coming from Hell i ostale pjesme te dostojno pozdravila ovaj bend s dovoljno potencijala da uspije na širem tržištu i da se pročuje za njega. Dobar i motivirajući uvod za ono što slijedi i što su svi s nestrpljenjem iščekivali.

Accept je od samog stupanja na binu do završetka bisa žario Pogonom državši na nogama razjarenu gomilu što se natiskala naprijed. Svatko bi lako primijetio da bend ovog kalibra svojim nastupom kao da otvara novi paralelan svijet, čije se čari ne mogu iskusiti nigdje drugdje. I ni na koji drugi način osim pjevanjem iz petnih žila, uvicima oduševljenja, nespuštanjem ruku iz zraka i headbangingom. Koja atmosfera i živost, kakvi naleti adrenalina! Započeli su šou prvo s Hung, Drawn and Quartered, prvom pjesmom na novom albumu. Sviđa mi se što su svirali dosta poznatih ranijih stvari i ispremiješali setlistu starim i novim hitovima. Uistinu hitovima jer je publika dobro reagirala na sve što su joj priredili. Našlo se i neizostavnih hitova poput  Restless and Wild, Princess of the Dawn, Breaker i ostalih. Uključili su i dosta stvari s Bloood of the Nationsa – Pandemic, Bucket Full of Hate, No Shelter i naravno Teutonic Terror. Najveće mi je osvježenje bio Aiming High, meni jedna od najdražih Acceptovih stvari, a za koju nisam očekivala da će svirati. Koncert je upravo i bio kao citat iz navedene pjesme, hard and heavy. Way too much? Nikad za Accept. Potom, uveličali su Princess of the Dawn solažom koja je bila čisti jam. Vidi se da bend uživa u glazbi i publici te voli biti nagrađen. I publika je dobila svoj dio dugotrajnim „wooooooo“. Za bis su ostavili vjerojatno najveće hitove Metal Heart, Teutonic Terror, koji je osvojio Myspace, i dakako najpoznatiji Balls to the Wall. Teutonic Terror budući je veliki hit u metal industriji, u što je uvjeren sam bend, a što fanovi iznova potvrđuju. Veličanstvena je bila izvedba Metal Hearta. Produljena klasična dionica (Za Elizu) zvučala je osebujno. Također, sve je zadivila bubnjareva solo dionica. Pred kraj je stao na konstrukciju i bubnjao stojeći, prepustivši publici da osjeti kucanje tog srca. Nije sakrivao oduševljenje, kao ni ostatak benda.

Svi su se acceptovci nasmiješeni približavali rubu pozornice i pokazivali u publiku iščekujući reakcije. Mark Tornillo dao je završni pečat pjesmama. Svojim fantastičnim vokalom, snagom i karakterističnim kretnjama pozornicom uzdignutih ruku i stisnutih šaka pjesme su dobile zaokruženi karakter. Izazvao je simpatije natpisom na majici „Wild life is the only life“. Nema mjesta skepsi jer Mark je odlična zamjena za Uda Dirkschneidera, koji se konačno povukao iz benda prije ponovnog oformljenja i nastanka Blood of the Nationsa. Osobno mi je Mark bolji i dostojanstveniji frontmen jer je ekspresivnom bendu poput Accepta potrebna takva zaokružena persona koja podiže pjesme na novu razinu.

Uistinu nešto metafizičko nastaje u zatvorenim dvoranama kada prostor uzavre i bend se sjedini s publikom. Doista je poseban osjećaj okrenuti se u gomili i promatrati zadivljene osmjehe. Od radosti, od oduševljenja – bendom, publikom i generalno svime oko sebe. I sam ne možeš prestati pokazivati to oduševljenje.  A učinak je krajnje terapijski i blagotvoran. Svi su nakon koncerta isijavali neku posebnu energiju i postali bogatiji za vrijedno, a i rijetko iskustvo, sudeći po učestalost heavy koncerata u nas.

Publika se istinski veselila Acceptu i prepustila dušu Marku, Wolfu i ekipi. Opravdali su svoj status. Svaki fan dobrog heavyja trebao bi si priuštiti jedan ovakav koncert jer dojam je nevjerojatan. A i posljedice su fatalne, istovremena izmorenost uz nemogućnost spavanja zbog snažnog dojma,  istegnute vratne žile te tu i tamo koja modrica od nenamjernog uvlačenja u mosh pit, koji se protegao na znatan prednji dio dvorane.  Zbilja se treba zateći tamo. Teško je raspravljati o estetici i ukusima, ali svakako jedan od boljih koncerata na kojima sam bila.

Velikani heavy metala značajnije su se komercijalno uzdigli s posljednja dva albuma Blood of the Nations (2010.) i Stalingrad (2012.). Ratnom tematikom i stradanjima te najžešćim zvukom dosad stvorili su odmak od ranijih radova. Evolucija ovog legendarnog benda koji s razlogom zaslužuje tu titulu može se pratiti kroz dugotrajnu karijeru i izmjene članova, zvuka i tematike. Kod publike sve pali, novi materijali jednako kao i stari. Sinoć se obistinilo što nam je prethodno  Wolf Hoffmann izjavio u intervjuu. Kao što je on rekao prilikom ponovnog okupljanja benda 2009., učinili su da srce metal ponovno tuče. Accept je bio apsolutni pogodak večeri. Zašto im je trebalo tako dugo  da stignu u Lijepu Našu, starija vjerna publika nikada neće shvatiti, ali se svakako isplatilo čekati.

setlista Hollow Haze:
Tears of Pain
Never Turn Back
Haunting the Sinner
Chained
Running
Hit in time
Coming from Hell
Every Single Word
Beyond

setlista Accept:
Hung, Drawn and Quartered
Hellfire
Restless and Wild
Losers
Stalingrad
Breaker
Bucket Full of Hate
Monsterman
Shadow Soldiers
Neon Nights
Bulletproof
Aiming high
Princess of the Dawn
Up to the Limit
No Shelter
Pandemic
Fast as a Shark
Metal Heart
Teutonic Terror
Balls to the Wall

KONCERTNA FOTO GALERIJA – KLIK!

Izvještaj: Tihana Klajzner
Foto: Branimir Habek