Močvara je ovaj četvrtak doživjela pravo glazbeno pustošenje! Jedan od najboljih melodičnih death metal bendova mlađe generacije po prvi je put nastupio u Zagrebu i zbilja su svima pokazali što znači kvalitetno svirati taj glazbeni žanr. Vrata su se otvarala u 20:30, nastup Inside My Casket-a započeo oko 21:30, a Scarred By Beauty-a oko 22 h. Budući da sam imala intervju s Ryanom Williamsom iz The Black Dahlia Murder, imala sam čast prije koncerta prisustvovati i njihovoj tonskoj probi. Već se na njoj dalo naslutiti da će show biti brutalno dobar, a ozvučenje perfektno. Kao predgrupe nastupili su domaći Inside My Casket i danski Scarred By Beauty. Naši Inside My Casket zbilja su osvojili publiku i odradili odličan nastup. Vrlo profesionalno su komunicirali s publikom i itekako ih potaknuli na moshanje. Nakon svog nastupa bili su pozvani na bis i to je očito pokazatelj simpatija koje su pridobili. Ovaj mladi zagrebački bend je nastao 2007. i zbilja uz dosadašnju profesionalnost, imat će šanse evoluirati i gurati dalje svoj očito dobro prihvaćenu kombinaciju death metala i hard corea. I da, moram svakako napomenuti da bend ima dva pjevača, Shimu i Bana, koji se nevjerojatno skladno i opušteno nadopunjuju. Voljela bih da isto mogu reći i za Scarred By Beauty, za vrijeme čijeg nastupa je publika bila potpuno nezainteresirana. Ovi Danci kao da se nisu uopće trudili nabrijati publiku, a meni, to je bar moje mišljenje, svojim su pjesmama onu atmosferu kakvu je stvorio Inside My Casket pretvorili u prilično jednoličnu. Ima tu i pozitivnih stavki, i žestina i melodije kvalitetno se isprepliću, ali na ljude očito nisu ostavili dublji dojam, osim kad su pohvalili naše pivo i naše žene. Ako ekipa stoji za vrijeme polusatnog nastupa, a bend svira moderniji brutalniji oblik hc-a, onda nije dobro. Nakon njihovog nastupa ekipa je s nestrpljenjem čekala nastup mičigenskog proizvođača buke u najboljem mogućem smislu, The Black Dahlia Murder. U 23 sata, uz pozdrave glasne i euforične publike otvorili su set listu s ni više ni manje novom pjesmom, prvom s novog albuma “A Shrine To Madness”. Zatim je neočekivano uslijedila stvar s Nocturnala “Everything Went Black”. Ne mogu poreći da im je tonac zlatan jer je ovo bio jedan od najbolje ozvučenih koncerata u povijesti Močvare. Ono što je bilo najbolje za čuti uživo, a inače je i na albumima vrlo impresivno, jest jedinstven death vokal Trevora Strnada. Dakle, nema toga što on ne može izvesti, iz visokih screamova spušta se u death growlove s neviđenom lakoćom. Ne znam trenutno niti jednog pjevača mlađe generacije koji toliko dobro može, pazite, uživo, a izvedba uživo je najvažnija, ujednačeno pokazivati vještinu u oba registra. Dakle, na vokalu svaka čast, pomeo je sve! Naravno treba spomenuti i da se naglašena vrlo glasna bubnjarska sekcija Shannona Lucasa i ritam gitara Briana Eschbacha sigurno svima urezala i u bubnjiće i u pamćenje. Bend je sam po sebi vrlo veseo, ima izvrstan kontakt s publikom i čovjek se osjeća kao da je s njima na probi. Bend nas je u nastavku nastupa nastavio uveseljavati s “A Vulgar Picture”, “Nocturnal”, pa smo čuli opet s novog albuma “Moonlight Equilibrium” i “Malenchantments of the Necrosphere”, jednu od ponajboljih stvari s novog albuma. Svakako treba napomenuti i da smo uživali u “Statutory Ape”, “Necropolis”, “Miasma” itd. Nakon “I Will Return” bend je toplo pozdravivši publiku otišao s bine i nakon urlika publike koja ih je pomahnitalo zvala na bis, vratili su se do kraja opustošiti Močvaru s jednom od njihovih najpoznatijih stvari koja ih je zapravo i probila na scenu, “Funeral Thirst” s debitantskog “Unhallowed”. Nisam baš bila oduševljena činjenicom što se ne samo na toj pjesmi nego i općenito nije baš najbolje čuo solo gitariste Ryana Knighta, ali što je tu je. Neću prigovarati, koncert je bio odličan u svakom pogledu. S publikom su se pozdravili nakon nešto malo više od sat vremena koncerta uz posljednju “Blood In The Ink”. I bend i publika bili su vidno zadovoljni. Trevor je čak nakon koncerta kad se sve počelo raščišćavati izašao na binu i sa svima se rukovao koji su bili u blizini. The Black Dahlia Murder su svakako bend na koji trebate obratiti pažnju. Ja ih pratim od Unhallowed-a i jedan su mi od najboljih mlađih bendova. I oni su mijenjali postavu, nažalost, glazbena industrija je takva, ne izdrže svi pritisak, ne ide sve laganini, ali uvijek se stvari poslože. Hoću reći, ovaj bend je evoluirao sa svakim novim albumom. Oni sami smatraju da im je novi “Ritual” najbolje ostvarenje dosad i ja se također s tim slažem. Ovo je bilo odlično, tip koncerta za koje želite da nikad ne završi. Dojmljivo je vidjeti circle pit i crowd surfing u skoro svakoj pjesmi. Razbacali su publiku i nadam se da će opet doći u Zagreb jer s obzirom da im se osmijeh nije skidao s lica, možemo ih svakako opet očekivati. Dotad razbacujte se na pet dosadašnjih albuma i nadam se da svi koji su bili na koncertu još više respektiraju bend i da su ponijeli samo dobre uspomene.

Set lista:

A Shrine To Madness
Everything Went Black
A Vulgar Picture
Nocturnal
Moonlight Equilibrium
Malenchantments of the Necrosphere
Statutory Ape
Necropolis
What a Horrible Night to Have a Curse
Deathmask Divine
Miasma
I Will Return

Bis:

Funeral Thirst
Blood In The Ink

Izvještaj: Buna Bernarda Juretić
Foto: Elena Crnković