Kad se u jednoj večeri na jednom mjestu okupi mnogo metal zvukova teško je bilo što izdvojiti i naglasiti kao najbolje. Tako je i Cvetličarna 10.3.2011. na zajedničkoj turneji ugostila Psyhotic Waltz, Nevermore i Symphony X u pratnji Thauroroda i Mercenaryja.
Prvi bend  na koji stižem (jer u četvtak navečer posao napravi svoje) je reformirani progresivni metal bend Psyhotic Waltz koji kreću sa atmosfričnom ‘Ashes’ i dokazuju po tko zna koji put svoje naslijeđe iz glazbenih akademija koje su pohađali. Petoricu vrhunskih glazbenika ovdje predvodi Buddy Luckey svojim prepoznatljivim glasom ali i flautom. Psyhotic Waltz bend je kojeg određena kritika često uspoređuje s Dream Theater no iako su sličnosti očite, razlike su još očitije. Psyhotic Waltz svoj psihotični valcer nastavljaju pomalo psihodelično jer slijedi ‘Spiral Tower’, pjesma mnogo sirovija od ‘Ashes’ no i pjesma u kojoj Buddy pokazuje bogatstvo svog glasa kojeg pred slovenskom publikom nimalo ne štedi. Publika reagira. Slovenija prihvaća Psyhotic Waltz koji zahvaljuju redom sa žestokom, no uravnoteženo mirnom „Haze One“ pa zatim i „Morbid“ u kojoj ponešto pažnje otpada i na odlično sviračko umijeće klavijaturiste Dana Rocka. Na listi su se našle još i odlična „Cold“ te nakon reda govorancije, reda glazbe na kraju i „Nothing“ u kojoj je opet, uz ostatak benda koji je možda ipak na trenutak ostao u drugom planu, zablistao Dan Rock. Psyhotic Waltz svojim su reinventiranim prog zvukom uistinu dobro Cvetličarnu pripremili za ono što slijedi.
A slijede najprije dobro nam znani heavy metalci iz Seattlea, Nevermore. Gužva  prvim redovima odjednom postaje primjetnija, a Warrel Dane i njegovi momci otvaraju sa svojim pravim malim žestokim remek djelom „Moonrise (Through Mirrors of Deaths) te nastavljaju sa još jednom žestokom uzdanicom sa albuma „The Obsidian Conspiracy“, pjesmom „The Termintaion Proclamation“ koja je zahvaljujući svojim žestokim gitarama i odličnoj glasovnoj formi odličnog Warrela Cvetličarnu pokorila. Dok je mene pokorila uvijek jednako snažna i impresivna „The Heart Collector“. Nevermore su tijekom cijelog seta na, opet se činilo premaloj, pozornici Cvetličarne koja izrasta u kultno okupljalište dobrog metal zvuka, pokazali iznimnu spretnost, vještinu i glazbenu uigranost u izvedbi nekih od svojih najvećih uspješnica poput „This Godless Endeavor“, „Born“ ili završne „Enemies Of Reality“. Još jednom se pokazalo da je stvarnost neprijatelj jer činilo se da su Nevermore tek izašli na pozornicu a publika je već glasno pozdravljala bend na odlasku. Uz izuzetnog Warrela Danea koji je oduševio svakom svojom izvedbom te snagom i čvrstoćom svoga glasa no i impresivnom emotivnom komponentom nepošteno bi bilo ne spomenuti i iznimni svirački angažman fantastičnog Jeffa Loomisa čije solo dionice paraju srce i mozak te bubnjara Vana Williamsa koji žestoki tempo koji karakterizira Nevermore podiže još više, do granica zamislivog. Nevermore je svakako jedan od najboljih predstavnika svog zvuka i ostaje nadati se da će još koji puta na svom glazbenom putu svratiti na naše staze.
Zadnji bend večeri, i najveći od svih koji su se predstavili na pozornici Cvetličarne, glasno je pozdravljen Symphony X. Otvorili su žestoko sa „Of Sins And Shadows“ u kojoj su glavnu riječ vodili gitarist Michael Romeo te bubnjar Jason Rullo podižući atmosferu u klub, ali i ostatak benda do granica maksimuma. Nastavili su jednako žestoko i dominantno sa „Domination“ dokazavši još jednom zašto se Symphony X smatraju jednima od najboljih instrumentalista kada je riječ o progresivi. Ovdje nimalo ne zaostaje ni glas odličnog i nenadmašnog Russella Allena od čije su se snage glasa gotovo tresli zidovi Cvetličarne. Symphony X predstavili su i novu pjesmu „End Of Innocence“ te na nju nadovezali opet fascinantnu „Paradise Lost“ koja je osjećaj progresive i psihodelije produbila svojim divnim klavijaturističkim uvodom u režiji Michaela Pinnelle dok je Russell primirio heavy prizvuk svog glasa i apsolutno zasjao u izvedbi ove pjesme koju smatram jednom od najkultnijih u bendovoj karijeri. Salve oduševljenje izazvale su i „Sea Of Lies“ te „Set The World On Fire“ dok su veliki Symphony X za sam kraj ostavili kultnu „Smoke And Mirrors“. Činilo se da će za vrijeme predane izvedbe Cvetličarna eksplodirati i rasplinuti se u nepovrat no kada su se jednom svjetla ugasila ono što je ostalo mnogo je prolivenog znoja i bolovi u vratnim mišićima. Svakako, isplatilo se i ponovilo se što prije!

Izvještaj: Peter Levak
Foto: Jerome Chiarandini (Flicker.com)