Pred sam dolazak ispred kluba Mini Teatar, koji je smješten u starom dijelu grada, u mračnom i zabačenom kutku barokne Tvrđe, dočekala nas je prava veselica. Koliko puta u životu vas ispred kluba dočekaju headbangeri, koji kuhaju grah u kotliću i feštaju kao pravo narodno veselje? Da, i to je moguće. Nakon ovako neobičnog „dočeka“, uslijedilo je standardno kašnjenje početka koncerta, umjesto kao što je najavljeno u 20 h, koncert je počeo nešto prije 21 h.

Najprljaviji zadatak za otvaranje koncerta pripao je brazilcima Pain of Soul. Peteročlani band koji se predstavlja kao doom metal, uspostavilo se da je tu više riješ o Gothic metal izričaju. Sramotno je što je Pain of Soul svirao svojih 30 minuta pred točno deset ljudi, a band je djelovao jako ukočeno i statično, kao da im je ovo prva proba. Glavna vokalistica Dani je nekako djelovala uplašeno, a glas je zvučao očajno i drhtavo, nekako prejednolično. Nastup je popravljao muški growl, vokal koji je činio zanimljivijim njihove pomalo dosadne i prazne pjesme, kojima nešto nedostaje, kao promjena tempa ili neka solažica jer previše padaju u monotoniju jednog te istog te nemaju nikakva riješenja i u tome se gube. Nikakvog kontakta između banda i publike nismo vidjeli, osim što je vokalistica u sredini nastupa predstavila album, te je napomenula kako se cd i majice banda mogu kupiti na štandu u klubu. Moglo se tu čuti i nekoliko falševa koje nitko i nije primjetio, zatim zastavica Brazila koja se odjednom pojavila na bubnju, što jako podsjeća na ono što radi njihov sunarodnjak Max Cavalera.

U pola deset na stageu se nakon manje stanke pojavljuju Sodamned, koji dijele basistu sa bandom Pain of Soul i onda počinje konačno nešto sasvim drugačije. Odličan bend, odličan zvuk u klubu, te glavni vokal kojega moram posebno pohvaliti, posebno njegov duboki growl potpomognut scream vokalom dotičnog basiste razarao je klub Mini Teatar iako još uvijek pred vrlo malim brojem posjetitelja. Sodamned tehnički odlično uigrani i uvjerljivi sa ogromnom dozom ljubavi prema tome što rade, ponudili su izvrastan death metal od sporijih dijelova do brzih, te odličnih solaža i melodija. Njihove podulje pjesme zvuče zarazno i opako bez ikakve praznine i monotonij, a  s obzirom na duljinu pjesama uvijek dodaju neku melodičnu solažu ili odličan riff.  Sve u svemu, jako dobar nastup. Donekle je više odrađen bez ikakve interakcije sa publikom, ali ovakvom bandu to i nije potrebno, dali su nam ono što smo tražili i nekako čovjeku dođe da poželi još.

U 22 i 20h stage zauzima domaći melodic death metal band Defiant koji su nam predstavili potpuno novu podstavu i dobili nešto veću podršku publike. Ne znam koja je razlika između ove i one stare podstave Defianta, ali primjetio sam da vokal zvuči drugačije i svježije nego prije, više prljavi growl nego što je to bilo u prošlosti. Nastup im nije bio tako zanimljiv kao u slučaju Sodamneda. Za kraj su odsvirali odličnu obradu In Flamesa, koja u njihovoj izvedbi odlično zvuči.

Nakon Defianta i poduže stanke, nešto poslije 23 sata, izlazi brazilski rasturač, band Vomepotro i počinju svoju rasturačinu, vrlo brzu i brutalnu glazbu u stilu Dying Fetusa, sa dva vokala. Pokazali su odličnu svirku, ultra brutalnu i zabavnu uz dobru komunikaciju sa publikom, koja im je dobacivala razne šale na račun domovine iz koje dolaze, što su članovi banda dobro prihvatili. U sredini njihova nastupa uz oduševljenje publike, basist Vomepotra uzima brazilsku zastavu u ruke, teatralno je pokazujući publici očito ističući simpatije prema svojoj domovini. Uz inzistiranje publike odsvirali su još jednu pjesmu izvan svog predviđenog seta.

Onda točno u ponoć, pred već izmorenom publikom, dolazi Inferia. Počinju svoj nastup uz bolestan intro, koji nisam čuo još od Mardukova – „Fuck me Jesus“. Mrak, dok iz zvučnika dopiru zvukovi stenjanja i rečenica malog djeteta „fuck me“, počinje Inferia, finski gore death metal band. Inferia je djelovala uigrano, precizno, ali uz nešto lošiji zvuk u klubu, no unatoč tome, vrlo moćno, sa komunikativnim i karizmatičnim pjevačem koji je pokušao, te uspio probuditi publiku koja je bengala u sredini njihova nastupa. Mogli smo vidjeti u par navrata i šutke, iako circle pita nije bilo, a pjevač ga je jasno tražio pokazivanjem rukom.  Inferia nas je dovela do transa u svojoj bjesnomučnoj, brzoj i agresivnoj glazbi. Može se reći i da su imali najbolji nastup večeri, što dugujemo vokalu banda. Inferia djeluje opušteno i dobro zvuče uz sjajna idejna rješenja u kraćim pjesmama, koje podsjećaju na rani Napalm Death. Isto tako i vokal podsjeća na Barneya iz Napalma što po svojem ponašanju, što po samom načinu onakvog pijanog growlanja. Uz mnogobrojne zahvale publici i vidljivo uzbuđenje što su tu, iza najave svake pjesme posebno su se zahvalili i damama u publici i istaknuli da smo prave životinje. Inferia je dala sve od sebe, iako je zvuk u klubu bio nešto lošiji, no tu i nije toliki problem u ozvučenju, koliko u masnim gitarskim naslagama i buke koju proizvode. Gitare su zvučale dosta mrljavo, ali to je uobičajeno u ovakvom glazbenom izričaju, točnije gore metalu.

Nakon i  više nego odlične Inferie i njihovih doticanja svih mogućih boleština, izlazi i zadnji band večeri  – osječki Vortex, iako je čudno što je domaći band headliner, pokazalo se kao pravo osvježenje u obliku čistokrvnog thrash metala, što je došlo kao pravi melem za uši. Vortex su već stari lisci poznati osječkoj publici.  Vjerujem da je njihov nastup baš dobro došao svima nakon pet death metal bandova. Svi su mogli biti zadovoljni, iako je publika bila malobrojna.

U budućnosti ćemo na ovom mjestu imati prilike vidjeti, nadam se ako ne ovakvih nastupa, onda još i boljih, jer organizatori najavljuju da je ovo tek početak sezone, i da se očekuju svaki mjesec po dva nastupa poznatijih grupa.

 

Izvještaj i foto: Tomislav Zeman